Krizom koja je zavladala upravljaju generali, koji generalno o bolesti nemaju pojma, ali dobri su u uvođenju represivnih mjera. Ipak, utjerivanje straha u kosti jedan je dio njihovog posla.
Iza sebe imaju policiju, vojsku, doktore i neki fiktivni stožer, koji se eto, našao stručan provoditi mjere za suzbijanje “epidemije”, o kojoj se pojma nema.
U samom početku globalna panika je na vrhuncu, mediji prenose enormne brojke umrlih, bombardiraju vas snimkama nekih masovnih grobnica, paljenja mrtvih uz rijeke, kolonom lijesova i praznim ulicama koje nalikuju Černobilu.
Strah je smrtnonosniji od virusa i pod paljbom lažnih informacija ljudi se skrivaju u kućama ne propitujući ono što čuju.
“Vani vlada smrtonosan virus, ostanimo kući kako bismo spasili živote.”
Dolazi ljeto…
Zapravo ne, dolaze izbori, vaša vlada vam, pobjednički javlja da je pandemija prošlost.
Otvaraju se granice, terase, restorani…
Zaraženi, oboljeli, pandemija, virus…to više ne postoji, ljeto je (izbori su).
Do kraja ljeta pandemije nema, ali rujan je pokucao na vrata i ponovno kreće medijski teror iz prvog dijela teksta. Brojevi su nešto veći, priča se o spasonosnom cjepivu, ali “struka” kaže da pravog cjepiva neće biti kroz tri godine, dok ne prođe eksperimentalna faza.
Na kraju krajeva, ne znamo ni kako se virus ponaša, pa ne možemo znati ni kakvo cjepivo trebamo.
Zdravorazumski, zar ne?!
Kroz PAR MJESECI stiže “spasonosna” igla, duge cijevi čuvaju kutiju tekućine na kojoj jedan, asimptomatski anoreksičar sjedi.
Narod je u transu i svatko želi svoju dozicu, ipak, ljudima je ispran mozak.
Svoju dozu fiziološke otopine primili su vladajući pred kamerama kako bi potaknuli mase na cijepljenje, no kako je vrijeme odmicalo, ljudi su postali sve više sumnjičavi.
Virus izgleda napada samo one koji za šankom sjede, dok one koji stoje na nogama izbjegava.
To je faza kada smo shvatili da virus ima oči.
Još više smo o virusu saznali kada su ograničena javna okupljanja, dok stranački domjenci u skrivenim restoranima nisu na udaru korone.
Ipak, najviše smo o virusu saznali posljednjih mjeseci…
Virus ulazi u sve javne ustanove, gdje ljudi (posebno antivakseri) padaju kao pokošeni, jer smrtnost je ogromna, čak 0,01%.
Virus ulazi u škole, kina, kazališta, na otvorenom je još opasnije, posebica ako pola trga ogradite metalnim ogradama i od njega napravite malo moderniji tor.
Zanimljivo je kako virus ne ulazi u kladionice, casina, tamo ste najsigurniji.
Nikakva potvrda vam za ulaz ne treba.
Nekada se u bolnicu išlo liječiti, srećom stigla je korona, pa da bi ušli u bolnicu, morate pokazati potvrdu da ste zdravi, ups, cijepljeni, testirani ili da vas je prošla šmrkavica.
Spasonosno cjepivo vas je u početku štitilo 90%, pa 76%, pa se ipak zaraza više širila među cijepljenom populacijom.
Taj podatak nisu naveli jer su prezauzeti brojanjem mrtvih, onih na respiratorima i bolničkim krevetima..
Kako je vrijeme odmicalo, virus je napredovao, no jedna stvar je ostala nejasna…zapravo više njih.
Kako je moguće da su restriktivne mjere najviše pogodile male poduzetnike, ugostitelje i obrtnike, dok javne ustanove i velike kompanije nisu pogođene? Čak se, s obzirom na krizu, broj zaposlenih u javnom sektoru povećao..
Kako je moguće da se s obzirom na značajnu procijepljenost protiv šmrkavice, povećavaju brojevi kvazišmrkavaca i kako je moguće da svako malo imamo neki novi soj?
Kako je moguće da u pretrpanim bolnicama medicinske sestre imaju oproštajne zabave, plešu?
Kako je moguće da virus malo dođe, malo prođe, pa se onda odjednom sastave četiri vala sa svim slovima grčke abecede?
Kako je moguće da narod, pored sve ove panike i tragedije koja ga je zadesila, ne vjeruje vladajućima kad kažu da je spas jedino u igli?!
Kako je moguće da ne smijemo propitati sastav tekućine koja nam se ubrizgava?
Možete li objasniti kako vas nije sram ne vjerovati u znanost u 21. stoljeću?!
Kome je opće palo na pamet propitivati znanost i odluke stožera, reći će zagriženi vakseri ogrnuti zastavom farmaceutskih kompanija dok čekaju idući ultra superplus booster?!
U ovoj krizi najgori su oni koji svjesno i namjerno truju svoj narod, strahom, iglom ili prisilom, a što se znanosti tiče…
Znanost koju ne možete propitivati nije znanost, već propaganda. I da, ovo nije fikcija, ovo je vaša stvarnost.
Iva Svaguša
Leave a Comment