Ne treba biti genijalac da bi se shvatilo zašto umirovljenici ovih dana ponovno postaju tema medijskih napisa. Pred nama su izbori, a kako čine najbrojniju skupinu birača, Vlada već po ustaljenoj praksi nastoji privući njihovu pažnju. Kroz niz obećanja pokušava osigurati njihove glasove, iako stvarni učinci takvih mjera u najmanju ruku ostaju veoma upitni.
Za umirovljenike, svaka najava povećanja mirovina zvuči kao glazba za dušu i olakšanje za novčanik. Najavljeni rast mirovina za gotovo 200 eura, ukidanje penalizacije nakon 70. godine života, priznavanje pune godine staža za svako dijete majkama, povećanje invalidskih mirovina za 10% te povoljnija formula za polugodišnje usklađivanje, sve su to potezi koji zvuče primamljivo, ali….
Ključni naglasak je na obećanom povećanju prosječne mirovine na 800 eura, što bi trebalo iznositi približno 50% prosječne plaće. No, izostaju precizna pojašnjenja kako i kada će se to ostvariti. Planirani rast neće se dogoditi danas, sutra, pa ni sljedeći mjesec, već tek do kraja mandata, odnosno 2028. godine. S obzirom na ekonomske prognoze, ako prosječna plaća do tada poraste iznad 1.600 eura, omjer prosječne mirovine u odnosu na plaću ostao bi i dalje nepromijenjen ili bi čak mogao pasti ispod 40%.
Pitanje koje se nameće jest kako Vlada planira ostvariti ovaj rast i što na to kaže jednostavna matematika. Analizirajmo ključne mjere:
- Promjena formule za usklađivanje mirovina s omjera 70:30 na 85:15 donijet će povećanje od svega 1-2 eura mjesečno.
- Uvođenje trajnog godišnjeg dodatka (tzv. 13. mirovine) značit će prosječno povećanje od 160 eura godišnje, odnosno oko 13 eura mjesečno.
- Ukidanje penalizacije za umirovljenike nakon 70. godine života rezultirat će povećanjem od maksimalno 100 eura za one najviše penalizirane, no u prosjeku to iznosi tek 16 eura po umirovljeniku.
- Povećanje invalidskih mirovina za 10% donijet će oko 40 eura dodatka za oko 100.000 osoba, što će prosječnu mirovinu svih umirovljenika povisiti za samo 4-5 eura.
- Dodatna godina staža za roditelje te dulji rad nakon 65. godine mogu rezultirati povećanjem mirovina od 3-6 eura mjesečno.
Kad bismo sve navedene mjere proveli odmah, prosječna mirovina od 620 eura povećala bi se za maksimalno 42-45 eura, dosegnuvši oko 665 eura, što je daleko od obećanih 800 eura. Osim toga, ovo povećanje ne bi bilo trenutačno, već bi se razvlačilo kroz tri godine, pri čemu bi ga inflacija dodatno umanjila.
Jasno je da ono što Vlada predstavlja kao spasonosno rješenje za umirovljenike zapravo nije ni približno dovoljno da osigura dostojanstven život. Umirovljenici ne traže milostinju, već pravo na mirovine koje su svojim radom zaslužili. Međutim, očito je da će se sva obećanja, ako se uopće ostvare, realizirati postupno, čime će inflacija i realni rast troškova života značajno umanjiti njihov učinak.
Nema sumnje da će ove prijedloge žustro podržati i braniti „predstavnici“ umirovljenika unutar Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, uključujući SUH, MUH i HSU. Hoće li umirovljenici ovaj put prepoznati manipulacije ili će ponovno u velikom broju nasjesti na ista obećanja, ostaje otvoreno pitanje na koje bi mogli dobiti odgovor već na lokalnim izborima u svibnju.
U Zagrebu, 12.03.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment