Već sam više puta upozoravao na pošast prijave zaposlenika na minimalne plaće. Riječ je o ustaljenoj praksi u velikom dijelu privatnog sektora zbog čega je država oštećena za velike iznose neplaćenih poreza i doprinosa na plaće. Istodobno su oštećeni i sami radnici jer im se upravo zbog tako prijavljenih plaća „sutra“ obračunavaju znatno niže mirovine.
BUZ je više puta javno predlagao Vladi da se naprosto ukine univerzalna minimalna plaća, a uvede minimalna cijena sata rada po djelatnostima i zanimanjima. Predloženo rješenje bi bilo daleko pravednije jer bi onemogućilo brojne zlouporabe, ali i donijelo veće prihode državnom proračunu. Vlada nažalost nije pokazala interes usprkos činjenici da joj prijedlog ide u prilog, a još je zanimljivije, čudnije, pa i tužnija činjenica je da za navedeni prijedlog nismo (BUZ) dobili podršku od radničkih sindikata, kao ni od umirovljeničkih udruga i stranaka.
Da država pogoduje krupnom kapitalu i poduzetnicima, je obzirom na politiku koju provodi HDZ, sasvim očekivano. HDZ-u radnici i umirovljenici ionako nikada nisu bili prioritet, ali da se radi spomenutog problema nezainteresirano ponašaju radnički sindikati je nešto sasvim suprotno logici i svrsi njihova postojanja. Koji bi interes ili razlog radničkog sindikata bio da se ne usprotivi mogućnosti po kojoj se svi djelatnici neovisno o kvalifikaciji i iskustvu mogu prijaviti na istu odnosno minimalnu plaću? Osobna korist, tajni dogovor sa Vladom ili poslodavcima ili pak nesposobnosti i neznanju? Teško je dati pravo objašnjenje.
Poznato je da se među onima koji su vrlo rano prepoznali potencijal zdravstvenog turizma nalaze i hrvatski stomatolozi koji već godinama ostvaruju milijunske prihode, posebno zahvaljujući stranim pacijentima. Koliko je riječ o unosnom poslu pokazuje i nedavno objavljena analiza jednog dnevnog lista o 100 vodećih dentalnih tvrtki u Hrvatskoj prema ukupnim prihodima u 2025. godini. Iz nje proizlazi da su ostvarili ukupni prihod od čak 276 milijuna eura, dok je prvih sto tvrtki prijavilo dobit od impresivnih 26,1 milijun eura.
Reklo bi se da je riječ o iznimno uspješnoj djelatnosti, što i jeste, ali pravi šok nastaje kada se pogledaju podaci o prosječno isplaćenim plaćama. Neki od najvećih isplaćuju stomatolozima više od dvije tisuće eura mjesečno, ali je istodobno čak sedam vrlo profitabilnih ordinacija prijavilo prosječnu plaću manju od 1.000 eura. Najnižu plaću među analiziranima isplaćuje ordinacija koja je ostvarila prihod od 1,3 milijuna eura i dobit od 222.000 eura, dok svojim doktorima dentalne medicine isplaćuje gotovo minimalnu plaću od svega 836 eura.
Sve to što se događa, i ne samo u dentalnoj djelatnosti, je nažalost potpuno legalno poradi nakaradnog Zakona o radu po kojem je dopušteno da se neovisno o stručnoj spremi i iskustvu zaposlenika može prijaviti na minimalnu plaću. Možemo sada pametovati ili moralizirati na temu ne/postojanja srama kod nekog poduzetnika koji se koristi dopuštenim ponašanjem, ali sa druge strane ostaje da se zapitamo ima li možda Porezna uprava nekog inspektora sa zdravim mozgom i „zubima“ koji bi lako mogao dokazati da se značajan dio plaće isplaćuje „ispod stola“ radi čega nastaje ogromna šteta državnom proračunu zbog neplaćenog odnosno utajenog poreza, ali i neplaćenog mirovinskog doprinosa na stvarnu plaću.Posljedice takve politike već danas osjećaju sadašnji umirovljenici, a buduće generacije tek će ih osjetiti u punom opsegu. Dok god država zatvara oči pred ovakvim pojavama bez želje da mijenja sustav koji pogoduje utaji poreza i doprinosa, teško je govoriti o iskrenoj borbi protiv korupcije. Zapravo je dojam da su takve pojave postale gotovo normalan dio naše stvarnosti. Vrijeme je da Vlada prestane štititi loša zakonska rješenja unutar Zakon o radu tako da umjesto jedinstvene minimalne plaće žurno uvede minimalnu cijenu sata rada prema djelatnostima i zanimanjima, uz uvažavanje stručne spreme, odgovornosti i radnog iskustva. Time bi se znatno smanjio prostor za isplatu dijela plaće “na ruke”, povećali prihodi državnog proračuna, osigurala poštenija tržišna utakmica među poslodavcima, zaštitili radnici i njihove buduće mirovine.
Ne može država istodobno tvrditi da nema novca za veće mirovine, a godinama tolerirati sustav koji omogućuje milijunske gubitke zbog neprijavljenih plaća i neplaćenih doprinosa. Ako doista želimo veće plaće, veće mirovine i pravednije društvo, onda se moramo obračunati sa uzrocima problema, a ne samo sanirati njegove posljedice. Sve drugo nije reforma, nego svjesno održavanje nepoštenog sustava na štetu radnika, umirovljenika i poreznih obveznika.
U Zagrebu, 03. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment