Strašna tragedija u Šibeniku, petero ljudi je mrtvo, ništa ih ne može vratiti.
Odluke koje su donesene i tome prethodile sada su bezvrijedne s obzirom na broj tragično skončalih života Čovjek je pekao kruh i onda uzeo oružje da istjera pravdu.
Sve je češće tako, povjerenje u institucije srozalo se do te mjere da su osobni obračuni postali svakodnevni.
Uvidom u imovinu sudaca još je dodatno narušilo statiku društva,
zbog velike najezde svakakvih prijevara propitkuje se svačije poštenje.
Istovremeno imamo ekstremno bogate ljude i primjere nepoštenog bogaćenja,otimanje nečije imovine dosmrtnom uzdržavanjem, ali i ovrhama i stečajnim postupcima.
Svemu tome uveliko doprinosi lako dostupno oružje, zaostalo od rata.
Previše se olako prolazi preko toga,svih ovih godina svi smo za razne prigode,pa čak i za vjerske blagdane, slušali u neposrednom susjedstvu,slavlje uz rafale iz automatskog oružja.
I tu su zakazali odgovorni, svi sve znaju, ali ništa se ne poduzima.
U tako teškom danu nova predstava Andreja Plenkovića,namješten scenarij u Petrinji.
Velika skupina finokošuljaša sa svilenim kravatama u sjajno izglancanim cipelama, prisustvuju povijesnom dizanju kašike buldožera.
Buldožer je kulisa na pozornici gdje se dodaje sol na ranu postradalom stanovništvu.
Politička igra političkih moćnika, nisu prezali da dovuku buldožere, radnike i pristrane gledatelje da pošalju promidžbenu poruku.
Prisutni gradonačelnik koji je pristao na takvu predstavu izgubio je svoju vjerodostojnost.
Ovdje sve drugo u igri osim brige za ljude, silovanje istine prije svega.
Buldožeri su se odmah ugasili kada su se ugasile kamere, svi zajedno poslali su jako lošu izbornu poruku.
Premijer se pogubio u nastojanju da obezvrijedi pravo na bilo kakvu odluku ostalih 74 izabranih zastupnika.
koji su usput da spomenemo, osvojili ukupno puno više glasova nego vladajuća većina.
Gordan Jandroković je taj koji je odredio i dnevni red i raspored glasanja na saborskoj sjednici,
jedino on može biti kriv za neizglasavanje “Zakona o obnovi”. Sve ostalo je bijedni pokušaj da se krivica svali na drugoga.
No izglasavanje tog zakona u Zagrebu nije ubrzalo obnovu, ljudi su deset mjeseci od potresa i dalje u kontejnerima ili u opasno narušenim zgradama.
Za sada uz puno priče, pojedine su zgrade tek dobile nove najlone na krovove.
Uz sve to život u gradu je višestruko skuplji,i hrana i sve ostalo, a naročito zamjensko grijanje.
Umirovljenici se jedino mogu nadati dodatnim prihodima od skupljanja plastične ambalaže.
Odlukom Vlade Veličanstvenog Plenkovića, umjesto poštenog usklađivanja mirovina , ,umirovljenicima se pruža dodatna mogućnost dodatne zarade na dvodeciltrenoj plastičnoj ambalaži, a uskoro se očekuje i odluka o povratnoj naknadi za ambalažu na bocama za mlijeko.
Očekujemo i presicu o tome, ispijanje napitaka po ulicama zbog epidemioloških mjera, ide u prilog tome, čudo je da se nisu još sjetili da se pohvale da to rade kako bi podigli standard umirovljenika, jer to je sve što su umirovljenici dobili u ovoj krizi.
Budi se grad pod šarenim najlonima, zasut otpalom žbukom, nogostupi ograđeni šarenim trakama koje označavaju opasnost, u kojemu mali obrtnici zauvijek gase svjetla u svojim šarenim radnjama i lijepe naljepnice
“prodaje se!”
Grad kakav smo poznavali i voljeli zauvijek nestaje, moramo učiniti sve da ga otmemo iz kandža onih koji ga ne vole.
Očekujemo da se probudi Plenković i da nam kaže tko je kriv za to, a svi skupa poželimo da nas nikad više ne probudi potres, niti bomba bačena u nečije dvorište , ali ni rafali iz vatrenog oružja, previše se zla nakupilo oko nas….
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment