Usamljeni je Plenković u Zagrebu , iako veli da je to njegov grad….

Podjeli

Jako, jako boli što je Zagreb ostao  grad koji se odrekao HDZ -ovog patronata,
što se uspio iščupati iz HDZ -ovih kandža. Usamljeni je Plenković u Zagrebu,
iako veli da je to njegov grad.
Htio mu je nametnuti Filipovića za gradonačelnika iako ovaj osim zlobe i pakosti do sada nije ništa pokazao.
Kazati za njega da je svemirska letjelica, može samo čovjek koji bunca u opijenost svojeg ega.
Drugi jastreb po zanimanju doktor navlači na sebe gadnu karmu .
HDZ-ovi napadači  podmeću i napadaju, a zaboravljaju da su dio povijesti,
koja će u budućnosti biti zapisana crnim slovima u rubrici gdje se budu bilježile najveće sramote Hrvatske.
Filipović maše ugovorima o obveznicama i hoće da bude legitimno
da jedno piše, a drugo se prezentira građanima, a doktor Herman baca u vjetar svoju struku,
mijenja ju za poltronsku ulogu
lažljivog političara, koji baca smeće od promašenih pamfleta stranke
koja je davala podršku Bandiću da grad zaduži  stoljeće unaprijed.
Oni bi da zaboravimo silne milijune koje je dužan grad zbog loših ugovora zbog loših ljudi na mjestima od velikog značaja.
Oni bi da dalje vlada zakon
“TI MENI, JA TEBI”mi dva druga i nitko bolji od nas.
Vrhunsko podmetanje  komisije oko imenovanja čovjeka koji je trebao ne liječiti,
već pravilno usmjeriti novce,
povoljno je okončano za Zagreb.
Ne treba žaliti one koji su otišli, vrijede svake kune otpremnine ako su posao
shvatili kao mjesto s kojeg će docirati, glumiti nedodirljive, veleumne . .
Egoisti i samodostatni izgubili su prvenstvo nad funkcijama u gradu, bukači i huškači pišaju u vjetar.
Žalosno je da se Premijer ponaša kao huškač predvodnik, da se ruga čovjeku koji u gradskom poglavarstvu
na svakom dokumentu,
kojega otvori, nađe nekoliko milijuna duga koji mu je ostavio Milan Bandić u nasljedstvo.
Posao Premijera nije huškanje već briga za građane,
cijele države.
Zaboravio je Premijer na radnice Orljave koje su otpuštene prije nekoliko mjeseci
Eto ih, pakiraju kofere za Njemačku, odlaze djeci koja su već tamo. Njih 170 čeka otpremnine, no dok ih dobiju od nečeg moraju živjeti.
Otpremnine za svih 170 iznose kao jedan srednje luksuzni auto iz vladinog voznog parka,
a moraju i na to čekati.
Otpremnine bi njima riješile zaostale rate kredita, riješile minuse na računima,
no ostavljene su da čekaju dok im posjedaju ovrhe na imovinu koju su do sada stekle,
ali i naslijedile od roditelja.
Njegov ministar Horvat priča o strateškom partneru koji će otprilike doći kad i Kinezi u Uljanik,
bezidejni ministar koji gasi zadnja svjetla u firmama koje su hranile naše
manje gradove, Premijer mu dalje vjeruje, i drži ga na čelu obnove Zagreba.
Da Premijer voli “svoj”grad u gradu bi se obnavljalo, zidalo, brojile se obnovljene kuće i škole, bolnice bi već  bile obnovljene,
a danas je grad nesiguran, umjesto obnove, grade se tuneli za siguran prolaz.
Manji vjetar skida fasade i stoljetne ukrase koji su svjedočili povijesti, a zanemareni i pušteni na propadanje u sadašnjosti.
Da su  u Vladi ljudi poštenih namjera ne bi dozvolili da u njihovo ime govore ljudi koji su podržavali čovjeka koji je krao na dječjim ljuljačkama, toboganima , .
Nikako ne bi u njihovo ime govorio čovjek član NO Hrvatskih šuma
čiji čelnici su pod istragom zbog kriminalnih odnosa, nepoštenih pogodovanja, a gola Medvedica čeka da se ogole oni koji su dopustili devastaciju i slijeću stabla  koja su grad hranile kisikom.
Politika  “Cici Mici” kako ju je nazvao Premijer, vladala je u Zagrebu dvadeset godina i Premijer je na njezinim krilima postao Premijer, podržavali su ga
i oni Cici i oni koji su dolazili s Mici strane,
a Premijer ih sada želi podmetnuti novom gradonačelniku
uz orkestar trubača koji “falšaju”svaku notu.
Neće proći i gradonačelnik je napravio jedino što je mogao, bacio je rukavicu u ring,
pozvao na tužbe onih koji znaju za što treba tužiti.
‘Ajmo “Cici Mici” trubači, legalna borba s argumentima koje priznaje sud.
To je jedini  način da se grad riješi glodavaca koji su grad oglodali i opasno se razmnožili.
Dragica Trumbetaš

Podjeli
Leave a Comment