Ako je netko pomislio da je “pametni telefon” dosad bio jedini dokaz inteligencije u Vladi, stiže dobra vijest, pojavilo se i nešto naprednije. Ne, nije ministar sa vizijom, ne strategija sa glavom i repom, nego humanoidni robot sa umjetnom inteligencijom. I da odmah budemo pošteni, bolje i umjetna nego ona prirodna, koje kod dijela političke elite ionako nema ni u tragovima.
Premijer se, kažu, smiješio od uha do uha. I razumljivo je zašto. Robot ne postavlja neugodna pitanja, ne traži povišicu, ne ide u štrajk, i što je ključno, nema problema sa mirovinom. Radi dok se ne pokvari. Idealni radnik iz snova svake Vlade koja već desetljećima sanja društvo bez socijalnih zahtjeva, ali sa punim proračunom. Jedini problem nekima može biti crv sumnje jer je „rođen“ u Imotskom, a vjerujem da svi znamo za „Matana“, zar ne??
I tako, dok umirovljenici broje euriće i centiće, a radnici broje godine do mirovine koja im sve više izgleda kao urbana legenda, u Banskim dvorima se slavi tehnološki iskorak. Robot „Matan“ ups… Rino, govori, odgovara, ne buni se, robot „Matan“… tj. Rino više voli premijera od „Majde ili Zvekanovića“ zajedno. Nije li to savršena metafora sustava u kojem je poželjno govoriti, ali ne misliti previše, raditi, ali ne pitati, starjeti, ali tiho, i nestati kada ustreba.
Posebno je dirljivo što roboti dolaze baš u trenutku kad se od ljudi očekuje da rade dulje, za manje plaće ili mirovine, i da pritom budu zahvalni, Plenkoviću posebno, jer ne mogu ti svi prirediti siromaštvo kao što nam to može naša vrla Vlada. Robot barem neće kukati zbog male plaće ili mirovine, a neće jer je neće ni imati, što je zgodno, zar ne? U tom smislu, on je idealan uzor budućem “novom radniku”, bez emocija, bez prava i, naravno, bez glasa.
Naravno, sve se to predstavlja kao napredak, tehnološka r/evolucija, digitalna trans/formacija. Samo se nekako bojim da se zaboravlja kako tehnologija ne rješava nepravdu, ona je samo ubrzava ako je vode isti ljudi sa istim mentalnim sklopom. Umjetna inteligencija u zgradi Vlade ne znači automatski i pametnu politiku. To je kao da u praznu bocu nalijete skupo vino i očekujete da se sama od sebe pretvori u vinsku kartu.
Ali ako ništa drugo, robot je barem iskren jer ne obećava više nego što može isporučiti. Ne govori o “održivosti” dok gura ljude u siromaštvo. Ne drži govore o demografiji dok mladi odlaze, a stari preživljavaju. Ako već moramo slušati bešćutne odgovore, možda bi radije da ih dobijemo izravno od stroja umjesto od bešćutnih ljudi?
Ako nam je umjetna inteligencija najveća nada za Hrvatsku budućnost, onda problem sasvim sigurno nije i neće biti u robotima, nego u onima koji ih predstavljaju kao rješenje jer svoja nažalost nemaju.
U Zagrebu, 07.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment