Da je parlamentarna većina predvođena HDZ-om i Andrejem Plenkovićem barem upola vješta u donošenju pravednih i kvalitetnih zakona koliko je učinkovita u kreiranju propisa koji proizvode korupciju i pogodovanje, Hrvatska bi danas bila daleko ispred većine država Europske unije. Možda ne „nova Švicarska“, ali zasigurno uređena, pravedna i socijalno osjetljiva država. Umjesto toga, Hrvatska je čvrsto usidrena pri samom europskom vrhu po korupciji, rastućem siromaštvu i sustavnom ponižavanju vlastitih građana, posebno umirovljenika.
Kao politička stranka Blok umirovljenici zajedno (BUZ) na vrijeme smo upozoravali na niz nelogičnosti, nejasnoća i opasnih rupa u zakonu koji omogućava nastavak rada nakon navršenih 65 godina života, kao i u izmjenama kojima se od 1. siječnja omogućava rad umirovljenika na puno radno vrijeme. Ministar Piletić i njegov politički nadređeni Andrej Plenković na ta upozorenja nisu ni trepnuli. Naprotiv, svjesno su progurali rješenja koja otvaraju prostor za do sada neviđeno pogodovanje i institucionaliziranu korupciju, prvenstveno u korist podobnih, stranačkih kadrova i onih koji su i do sada uživali sve benefite političke bliskosti s vlašću.
Koliko je zakon o nastavku rada nakon 65. godine života nakaradan, najbolje pokazuje činjenica da zaposlenik, čak i uz jasnu želju da nastavi raditi, to ne može učiniti bez suglasnosti poslodavca. Drugim riječima, zakon poslodavcu daje apsolutnu moć da odlučuje tko „vrijedi“, a tko ne, ne prema stručnosti, iskustvu ili potrebi sustava, već prema podobnosti. U praksi to znači da volja radnika ne vrijedi ništa.
Ne treba biti posebno maštovit da bi se shvatilo koga će poslodavci, osobito u javnom sektoru, zadržavati na radnom mjestu, a tko će bez milosti dobiti „nogicu“ točno na dan kad navrši 65 godina života. BUZ je ministru Piletiću jasno predlagao rješenje da nastavak rada bude isključivo pravo zaposlenika. Alternativno, predložili smo kompromis, prve dvije godine produljenja rada po odluci radnika, a tek nakon toga uz suglasnost poslodavca. Ni jedan prijedlog nije prihvaćen. Razlog je jednostavan, takva rješenja ne bi omogućavala političku kontrolu i kadrovsko pogodovanje.
No pravi kaos tek slijedi s omogućavanjem zapošljavanja umirovljenika na puno radno vrijeme od 1. siječnja 2026. godine. Svima koji žive u stvarnosti jasno je da se u privatnom sektoru suštinski neće dogoditi gotovo ništa novo. Tamo se i danas, uz prešutnu toleranciju države, često radi puno radno vrijeme uz prijavu na pola, ostatak se isplaćuje „na ruke“. To je posljedica lošeg sustava, a ne iznimka.
U javnom sektoru, međutim, posljedice će biti dramatične. Kako nitko ne plaća iz vlastitog džepa, a lista „zaslužnih“ stranačkih članova, rodbine i prijatelja koji čekaju uhljebljenje nikada ne presušuje, broj zaposlenih umirovljenika u općinama, gradovima, županijama te državnim poduzećima i ustanovama eksplodirat će već tijekom 2026. godine. Nema nikakve sumnje da se netko već sada vrlo „bistro“ priprema za izbornu 2028. godinu.
Kada se svemu tome doda i mogućnost zapošljavanja osoba umirovljenih zbog 100-postotne nesposobnosti za rad, cijela priča poprima obilježja institucionalnog apsurda. U svakoj normalnoj, pravno uređenoj državi nezamislivo je da osoba s potpunom radnom nesposobnošću uopće može konkurirati za posao. Ovdje se, međutim, takva nelogičnost ozakonjuje. Time država de facto priznaje odgovornost za masovno „proizvođenje“ lažnih statusa invalidnosti, ali i pokazuje da nema nikakvu namjeru obračunati se s lažnim invalidima koji doslovno otimaju prava i sredstva onima kojima su ona doista potrebna.
To je jasan dokaz da Plenković, Piletić i aktualna vlast nemaju ni političku volju ni moralnu snagu uvesti red. BUZ to može i mora promijeniti zajedno s građanima koji još nisu spremni prihvatiti da je Hrvatska trajno talac korupcije i stranačkih interesa.
U Zagrebu, 02.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
Leave a Comment