Još nismo načistu je l’ je u Hrvatskoj velika kočnica razvoju jal ili glupost.
Priča o robot taksijima u Zagrebu nije baš dobro sjela većini građana ,no ima ih koji odmah to povezuju s tradicionalnim jalom koji kažnjava uspjeh.
Matu Rimca kuje su u zvijezde i baš kao i nekada Todorića.
Na pitanje je trebaju li gradu Zagrebu robot taksiji, nitko ni ne pokušava odgovoriti,a koliko će koštati vožnja o tome ni slova.
Imao je i Bandić svoje vizije nekakve male autiće, sada voze mrtvace na Mirogoju, bicikle na iznajmljivanje koji su iz grada netragom nestali.
Sve je to pompozno najavljeno ,ali nije zaživjelo,
ali je puno koštalo.
Rimac će dobiti ogromne novce iz fonda za oporavak da bi proizveo nešto za što za se uopće ne zna imali interesa
Osim toga Rimac je u partnerskom odnosu u stranom vlasništvu,
Normalno je da su ljudi skeptični,priča o silnom zapošljavanju naslušali smo se ovih godina. Kod Rimca se još uvijek sa strahom dolazi,
a s veseljem odlazi.
Sami radnici ne istupaju u javnosti,uglavnom on govori o njihovom zadovoljstvu.
Robot taksiji mogla bi biti nova žičara,samo ovaj puta u spremištu pored Save.
Bogataši već imaju šofere koji ih vozaju ,teško je zamisliti domaćice koje peru veš na ruke,
jer nemaju za popravak veš mašine da naručuju robot taksi.
Bit će to projekt za pokazivanje stranim delegacijama, kao i do sada.
Da nije bilo Corone još ne bi bilo tople vode i sapuna u školama, još se u vrtiće donose pelene,ali to više nitko ne spominje.
Dva različita svijeta na svakom koraku, u jednom nema što nema,a u drugom nema ničega.
Stadion s cijenom ulaznice od 1000 kuna,žičara u kojoj vožnja za četveročlanu prosječnu obitelj iznosi pola tjednog budžeta i s druge strane gradski prijevoz s najsporijim vožnjom igdje.
Za gradonačelnika grada natječu se dva čovjeka,onaj koji stanuje u kući vrijednoj 4,5 milijuna predbacuje drugome stan od 600 000 kuna.
Bogati preispituju porijeklo imovine stana od 40 kvadrata.
Što je dozvoljeno Bogovima nije i ljudima, priča je
koja se vuče od Rimskog carstva.
Tužna priča dolazi i iz mirovinskog fonda.
Momentalno nema novaca za povećanje mirovina ,realizaciju planova od povećanja od 3% možemo očekivati tek 2024 god.
Ovo silno zapošljavanje kod Rimca nije ukalkulirano i u veći dotok novca u mirovinski fond. 1,5 milijarda bačeno je uludo,
ako se ne računa da će biti većih uplata u mirovinski fond i u državni proračun u ime poreza.
Sve je to priča s euforičnim početkom, ali i jako neizvjesnim završetkom.
No nije za sve tako ,imamo priliku čitati da je nekima opet sasvim dobro.
Na čelu državne kompanije” Agencija za komercijalnu djelatnost”
Jure Sertić prima plaću od 21 670 kuna ,ali i mirovinu od 5000, čovjek je kadar iz braniteljskog bazena poznat od prije jer je odobrio 1’3 milijuna kuna jednoj udruzi za prevenciju samoubojstva branitelja.
Revizija je utvrdila da novac nije utrošen u namjenske svrhe,završio je u nepoznatim namjenama.
Vlado Bagarić ima plaću od 30 000 kuna i mirovinu od 5000 i nešto sitno,
on je šef Hrvatske kontrole zračne plovidbe. O njihovim nekretninama može se napisati i bilten s puno stranica i lijepih slika.
Umirovljenik s 40 godina staža i mirovinom s dodatkom do minimalne, ako se zaposli na 4 sata kao noćni čuvar,obično radi cijelu noć,
plati mu se 4 sata i u konačnosti odbije dodatak koji je imao, jer mu je mirovina bila manje od minimalne.
Pregovarači od strane umirovljenika pristali su na dogovor s Vladom da takvi umirovljenici ne trebaju Covid dodatak.
Nije ni čudo s obzirom na to da su pregovarači u kategoriji “sitih”, koji ne vjeruju gladnima, već puno godina zastupaju umirovljenike i nikada nisu postavili pitanje o tome:
Kako se iz siromašnog mirovinskog fonda mogu isplaćivati mirovine onima koji imaju ogromne plaće i to većinom iz proračuna?
Svaki dan bliže smo tome, da počnemo stvarati jednu kolonu za polaganje vijenaca za zaslužne branitelje, ali i drugu koja će biti krcata ratnim profiterima, uhljebima, onima koji su u Hrvatsku uveli dvostruke kriterije, ali i onima koji ih podržavaju u zlostavljanju građana siromaštvom .
Otpor je strašan ,ali i prkos je snaga koja “klade valja”.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment