Birokracija je kod nas iznad razuma, gledamo jučer visokog vojnog časnika kako maše papirom i tvrdi da bez toga nije mogao poslati helikopter za prijevoz bolesnog čovjeka,
vidjeli smo dr Beroša, kako se, kako je on sam rekao, radi protokola nije mi približio ranjenom policajcu na Markovom trgu.
Čovjek koji je umro u hitnoj imao je 37 god.priča je završena i da nema pobune ljudi koji rade u hitnoj nikada za to ne bi ni saznali.
Nemoć da se pomogne ljudima u nevolji zbog nedostatka vozila, zbog manjkavosti osoblja traži da se situacija popravi,
no mi sad slušamo jadna objašnjenja, prozirne izgovore.
Imati masovni turizam s milijun stranaca, nesnosne gužve na cestama, veza s otocima preko trajekta koji ima vozni red, bez helikopterske pomoći, nešto je strašno neozbiljno,
ali i nešto što se po plaća životima ljudi.
To međutim vrijedi samo kad su u pitanju građani,ovih dana ministar Božinović ekspresno je odgovorio na pitanje gradskog vijećnika da Markov trg mora ostati zatvoren radi sigurnosti političara,
za sigurnost nabavljeni su odmah i blindirani automobili, nikakvih zapreka nije bilo ,
nitko se nije pozivao na nikakav papir, sve je odrađeno brzo i nitko nije pitao za cijenu.
Slušamo jučer ove ljude iz Hitne žale se na nedostatak vozila, nema se zamjenskog vozila ako je više nesreća u pitanju, liječnici na terenu moraju odlučiti prema težini ozljeda,
u zemlji gdje svaka mala veća skupina kuća općina,
u kojoj gradonačelnik i načelnik imaju pravo na službeni automobil i sekretaricu.
Nikada nećemo imati zbirnih podataka koliko u Hrvatskoj ima službenih automobila s karticama za gorivo na račun građana, no brojit ćemo i dalje preminule zbog toga što im nije imao tko pomoći.
Za jedan blindirani automobil mogu se kupiti 8 najmodernijih automobila za hitnu pomoć, ali mi u Hrvatskoj imamo izvrnuti sustav vrijednosti,
nitko se ne bavi zaštitom građana,
već postoji ogromna služba koja izrađuje protokole za zaštitu političara, na cesti sa štićenom kolonom,
vidimo najprije policijski auto,
pa prethodnik štićenog vozila, pa onda štićeno vozilo, onda na kraju još i pratnja štićenog vozila.
Tri blindirana auta u koloni su 24 vozila za hitnu pomoć.
Isto je i s obnovom Zagreba radi prirodne katastrofe, papir putuje dva tjedna s kata na kat u istoj zgradi, a za obnovu su prepreka podatci o tome da je vlasnik kuće ili stana bio čovjek koji je živio prije 100 godina.
Da bi se vlasništvo pravilno evidentiralo potrebno je naći sve potomke raseljene diljem svijeta, za potrebne papire potrebno je novaca i novaca.
Postali smo država koja najviše novaca troši za upravljanje državom i svaki dan je sve više onih koji otežavaju, a ne da pomažu da sve funkcionira.
U turističkim mjestima redovi pred apotekama, ljudi bolesni čekaju za redovnu terapiju, ništa ne ide glatko i bez problema osim samohvala kako je sve dobro organizirano.
Je, dobro su se osigurali, za četiri godine mandata svaki saborski zastupnik popravi si mirovinu koju radnik ne može ostvariti s za četrdeset godina teškog rada, u mirovinu može još kad je mlad,
ako je na vrijeme bio kod oltara gdje su političari dijelili povlastice.
Žena u pekari mora raditi 10 godina dulje, za tri puta manju mirovinu.
Kako sve dobro funkcionira vidjeli smo ove godine kad preko 100 000 umirovljenika nije dobilo Covid dodatak jer nisu znali i nisu dostavili podatke HZZMO o porijeklu i visini mirovinskih primanja,
koje oni moraju imati, jer ako ih nemaju kako su onda mogli uvesti “nacionalnu mirovinu”?
Ti koji su ostali bez tog sirotinjskih dodatka neka na dan izbora samo čuče doma, to je cilj ovih na vlasti, ubiti svaku želju za bilo kakvu promjenu, oni im itekako pomažu da baš sve bude kako je sada.
Neka se ne čude onda kad im treba pomoć, da netko maše papirom koji nije ispunjen.
Krivi su što će se njihovi unuci bačkati još puno godina s takvom birokracijom, umjesto pomoći dobiti samo veće račune za dugove koji su ovi ostavili.
Opcija da se na dan izbora ostane doma, više ne postoji, ako je razuma i imalo empatije za one koji dolaze poslije nas.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment