Politika dvostrukih kriterija. Još jednom se ponavlja ista priča, uskrsnice postoje za sve koji plaće dobivaju iz državnog proračuna, ali ne i za umirovljenike.
I ove 2026. godine oko 250 tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama primit će uskrsnicu. Riječ je o zaposlenicima čije se plaće isplaćuju iz proračuna, bilo državnog, regionalnog ili lokalnog. U njihovom slučaju nema dilema, nema imovinskih cenzusa, nema razlika po visini plaće, svi će dobiti isti dodatak.
Međutim, kada se postavi pitanje zašto se isto pravilo ne primjenjuje i na umirovljenike, nastaje tišina. A riječ je o čak 1,2 milijuna ljudi čije se mirovine također isplaćuju iz državnog proračuna. Ako je logika jednostavna kada je riječ o zaposlenicima javnog sektora, da svi imaju pravo na uskrsnicu, pitanje je zašto ta ista logika prestaje vrijediti kada se radi o umirovljenicima? Drugim riječima, Vlada bi trebala jasno objasniti po kojim kriterijima jedni korisnici proračuna imaju pravo na uskrsnicu, dok drugi, i to višestruko brojniji, to pravo nemaju. Umirovljenika naime ima gotovo pet puta više nego javnih i državnih službenika.
Razlika je očito u političkoj moći. Sindikati javnih službi djeluju organizirano, koordinirano i sa jasnim ciljem zaštite interesa svojih članova. Njihov pritisak na Vladu često je na rubu klasične ucjene, uglavnom snažan i učinkovit. Umirovljenici, sa druge strane, nemaju takvu organizacijsku snagu, nemaju sindikat koji može blokirati sustav ili natjerati vlast na pregovore.
Ipak, umirovljenici imaju nešto drugo, brojnost i biračku moć. U teoriji, upravo bi oni mogli odlučivati o političkoj sudbini svake vlasti. U praksi se, međutim, prečesto događa da pred izbore pristaju na simbolične jednokratne dodatke ili obećanja koja brzo nestanu nakon zatvaranja birališta. Nakon izbora ponovno slijede razočaranje, osjećaj izdaje i tvrdnje da su prevareni. Ono što pritom gotovo uvijek izostane jest ozbiljna politička samokritika.
Sve upućuje na to da uskrsnice iz državnog proračuna ni ove godine neće stići do umirovljenika. Tek će manji broj njih u pojedinim gradovima i općinama dobiti lokalne uskrsnice, najčešće uz stroge cenzuse i simbolične iznose. Takve mjere više nalikuju PR potezu nego sustavnom rješenju, a ujedno dodatno produbljuju razlike među samim umirovljenicima. Paradoks je tim veći kada se uzme u obzir da se Hrvatska često predstavlja kao društvo duboko ukorijenjeno u kršćanskoj tradiciji. Ako se više od 90 posto građana izjašnjava katolicima, onda bi upravo Uskrs, blagdan solidarnosti, zajedništva i darivanja trebao biti trenutak kada se društvena osjetljivost pokazuje na djelu ali u praksi ispada da darivanja iz javnog novca vrijede samo za neke.
Na kraju ostaje jednostavno pitanje, je li pravedno da uskrsnicu iz proračuna dobivaju svi zaposleni u javnom sektoru, dok milijun i dvjesto tisuća umirovljenika ostaje po strani?
U Zagrebu, 13.03.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment