Vjerujem da danas u Hrvatskoj ne postoji ni jedan umirovljenik, kao ni jedna umirovljenička udruga ili politička opcija, koja neće reći da se zalaže za veće mirovine. To je postalo opće mjesto političkog diskursa. No, kada isto pitanje postavite Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Vladi Andreja Plenkovića, odgovor je uvijek isti, mirovine nikada nisu bile veće i umirovljenicima nikada nije bilo bolje.
Ono što se pritom sustavno prešućuje jest činjenica da je nominalni rast mirovina prvenstveno posljedica inflacije, a ne rezultat stvarnog, odnosno realnog povećanja njihove vrijednosti. Drugim riječima, kupovna moć umirovljenika nije se povećala.
Često se u političkom prostoru posljednjih godina spominje i cilj da prosječna mirovina dosegne 60% prosječne plaće. Međutim, rijetko se naglašava da taj cilj nije nov niti slučajan, riječ je o dijelu programa iz 2015. godine, u kojem je sudjelovao i Blok umirovljenici zajedno (BUZ), koji je taj cilj jasno definirao. No, važno je razumjeti da se taj odnos ne može postići deklarativno, već isključivo kroz sustavne izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju i niz konkretnih mjera.
Ključni problem danas je što mnogi koji zagovaraju taj cilj ne znaju objasniti kako ga ostvariti. U praksi svjedočimo nizu parcijalnih i često kontradiktornih prijedloga, od selektivnih povećanja pojedinih kategorija mirovina do poreznih intervencija, koji bi u konačnici samo produbili postojeće nepravde.
U središtu rješenja nalazi se jedan temeljni parametar, aktualna vrijednost mirovine (AVM). Od 1999. godine mirovine se izračunavaju na temelju cijelog radnog staža, pri čemu AVM igra ključnu ulogu u konačnom iznosu. Danas on iznosi 14,84 eura po godini staža (odnosno 15,73 eura za najniže mirovine). Temeljna greška sustava leži upravo u načinu na koji je AVM definiran i usklađivan kroz godine. Naime, nije pratio rast plaća u punom iznosu, što je dovelo do značajnog zaostajanja mirovina. U posljednjih deset godina razlika između rasta plaća i rasta mirovina premašila je 20%.
To konkretno znači da bi realna vrijednost AVM-a danas trebala iznositi više od 20 eura. Kada bi se taj parametar korigirao na realnu razinu, sve mirovine po općim propisima, dakle one ostvarene radom, povećale bi se za približno 20 do 25%. To je početni i nužni korak svake ozbiljne mirovinske reforme. Svi drugi prijedlozi koji selektivno tretiraju pojedine skupine umirovljenika ili uvode dodatne slojeve kompleksnosti samo bi produbili nejednakosti. Dosadašnja praksa izmjena zakona pokazala je da su se nepravde češće multiplicirale nego ispravljale.
Jasno je da bez korekcije AVM-a nema ni pravednog ni održivog rasta mirovina. To je temelj od kojeg treba krenuti, a tek nakon toga moguće je govoriti o drugim reformskim koracima.
(Opširnije u video prilogu)
https://www.youtube.com/watch?v=warZ6RZczSM
<iframe width=”560″ height=”315″ src=”https://www.youtube.com/embed/warZ6RZczSM?si=NEZfw3Khs7qFpHqX” title=”YouTube video player” frameborder=”0″ allow=”accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share” referrerpolicy=”strict-origin-when-cross-origin” allowfullscreen></iframe>
U Zagrebu, 08. 04. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment