Kako je cijela rasprava bila i više no dinamična, time i zanimljivija, predlažem svima koji žele znati nešto više o temi da izdvoje malo vremena i poslušaju niz pro i kontra argumenta za II mirovinski stup…. https://www.youtube.com/watch?v=wqxqyJtqKXM U žustroj raspravi kojom je izvrsno moderirao dr.sc. Mišo Krstičević sudjelovali su prof. dr. sc. Gojko Bežovan, prof.dr.sc. Željko Garača, prof. dr. sc. Mirando Mrsić, dr. sc. Danijel Nestić, Ivo Jelušić, Stanko Borić, Milan Radulović, Milivoj Špika…
Za moje FB pratitelje sačinio sam jednu sažetu tekstualnu verziju onoga što sam osobno jučer na okruglom stolu u par navrata govorio o učincima II mirovinskog stupa tijekom proteklih 25 godina…
Na jučer održanom okruglom stolu u Hrvatskom saboru ponovno su se sučelila različita stajališta o učincima II. mirovinskog stupa nakon 25 godina njegove primjene. Dok njegovi zagovornici ističu osobno vlasništvo nad sredstvima i ostvarene prinose, ostaje ključno pitanje, je li sustav ispunio svrhu zbog koje je uveden?
Činjenice pokazuju da više od tri četvrtine osiguranika prilikom umirovljenja bira povratak iz II. u I. mirovinski stup. Ako je II. stup uveden kako bi osigurao veće i sigurnije mirovine, tada je teško zanemariti činjenicu da velika većina budućih umirovljenika procjenjuje kako im je povratak u I. stup povoljniji. Ako više od 80 posto korisnika ne koristi ono što bi im navodno trebalo donijeti veću korist, tada je opravdano postaviti pitanje funkcionira li sustav uopće u interesu onih kojima je namijenjen.
U proteklih 25 godina nije došlo do značajnijeg povećanja udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći. Također, nisu potvrđena očekivanja da će II. stup snažno potaknuti razvoj tržišta kapitala, povećati investicije i ubrzati gospodarski rast. Upravo su to bili ključni argumenti kojima se opravdavalo njegovo uvođenje.
Jednako je važno otvoriti pitanje fiskalnih učinaka. Građani izdvajaju dio doprinosa u obvezne mirovinske fondove, a ti fondovi velik dio sredstava ulažu u državne obveznice. Istodobno se država dodatno zadužuje kako bi financirala svoje obveze, uključujući isplatu mirovina. Takav model opravdano izaziva dvojbe o njegovoj dugoročnoj održivosti i stvarnim koristima za javne financije.
Posebno zabrinjava činjenica da se svaka kritika II. stupa često pokušava prikazati kao zagovaranje nacionalizacije privatne imovine. O tome ovdje nije riječ. Nitko ne predlaže oduzimanje stečenih prava niti zadiranje u postojeću imovinu osiguranika. Rasprava se vodi o tome treba li nastaviti s modelom za koji nakon četvrt stoljeća ne postoje uvjerljivi dokazi da većini građana osigurava veće mirovine.
Istodobno ne smijemo zanemariti ni drugi veliki problem mirovinskog sustava. Od promjene modela usklađivanja mirovina 1999. godine umirovljenici kontinuirano zaostaju za rastom plaća. Posljedica toga je postupno smanjivanje udjela mirovina u životnom standardu zaposlenih, što je dodatno pogoršalo materijalni položaj velikog broja umirovljenika.
Zbog svega navedenog potrebno je nastaviti otvorenu i argumentiranu raspravu o budućnosti II. mirovinskog stupa. Politika mora imati dovoljno odgovornosti i hrabrosti priznati kada određena rješenja nisu ostvarila očekivane rezultate. Ako sustav koji je uveden radi budućih umirovljenika nakon 25 godina ne koristi velikoj većini upravo tih ljudi, tada je legitimno postaviti pitanje treba li ga temeljito mijenjati ili postupno napustiti.
Jedno je sigurno, interes sadašnjih i budućih umirovljenika mora biti važniji od interesa financijske industrije. Cilj svakog mirovinskog sustava mora biti jednostavan: osigurati veće, sigurnije i dostojnije mirovine za građane Republike Hrvatske.
Nakon 25 godina vrijeme je za poštenu i činjenicama utemeljenu procjenu učinaka II. mirovinskog stupa. Ako većina građana od njega nema očekivanu korist, odgovornost je politike otvoriti raspravu o promjenama koje će osigurati pravednije i veće mirovine.
U Zagrebu, 17. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment