Čak i članovi Vlade i ostali najviši državni dužnosnici preko noći su si podigli plaće, a one će biti povećane i zastupnicima u Hrvatskom saboru, koji se mjesece i mjesece i pred malim ekranima „bore“ protiv nepravda u društvu.
Sve je to jedan cirkus.
S druge pak strane, pojedini gradonačelnici se hvale i naslikavaju kako oni pomažu umirovljenike, da „ne umru od gladi“, pa zovu sve one koji imaju ukupan prihod u obitelji do 2300 kuna da dođu po tzv. „božićnicu“ od 200 kuna, što će im biti dovoljno da odu u prvi novinski kiosk i nešto kupe za sebe i djecu!
Za te novce jedva mogu nabaviti i novogodišnji bor!
Ali, poklonjenom konju se ne gleda se u zube!
Dakle, njima veće plaće, a ostalima – obećanja! To se poglavito odnosi na jadne umirovljenike, od kojih većina jedva sa svojim jadnim mirovinama može plaćati račune, od komunalija, struje, vode do HRT-a.
U skupinu jadnih umirovljenika ubrajaju se nažalost i mnogi hrvatski branitelji, koji nisu imali sreću biti ranjeni, a u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata umjesto školu radije su izabrali borbu na prvim crtama obrane, borbu za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Za dobar dio njih kad su se vratili u svoje tvrtke više nije bilo ni radnog mjesta, a oni koji su imali sreću i nastavili raditi opet nisu „ništa“ dobili za sudjelovanje u obrani Domovine, jer, kako smo rekli, nažalost nisu bili ozlijeđeni. Najbolje su prošli i najviše ima onih koji su stekli potvrde (kao Predrag Matić) da boluju od PTSP-a.
A kad oni koje ni metak nije okrznuo vide i čitaju kako ima novaca za bogate plaće i najviših državnih dužnosnika, vjerojatno im se ponovno „vrti u glavi“ i svoju „bol“ liječe raznim tabletama za umirenje.
Dakle, tko u ovoj državi skrbi za umirovljenike? Ako im se nešto i da, to se uzdiže do nebesa, a ustvari je kap u moru. Današnji umirovljenici su čitav radni vijek odvajali, uzimali su im sve i sva, pa i za izgradnju novih pogona, u kojima će, kako su im govorili „sutra“ raditi njihova djeca, a kad tamo, na kraju su dobili mirovinu ili bolje rečeno „humanitarnu pomoć“ od koje vrlo teško ili nikako ne mogu živjeti.
Za neke umirovljenike je dobro da još ima kanta za smeće, pa se i na taj način snalaze ili pak prodajom plastičnih boca.
U Hrvatskom saboru postoje i djeluju neki zastupnici koji se „bore“ za umirovljenike, ali njima je ipak najvažnije da glasaju kako aga kaže, odnosno da prije svega riješe svoje probleme i zahtjeve, a za ostalo – „lako ćemo“!
Nu, ima dobro stojećih tvrtki, koje svake godine „skrbe“ o svojim umirovljenicima, pa im daruju neki paketić sa svojim proizvodima, da se vidi kako ih nisu zaboravili, odnosno da pamte njihovih 20, 30 ili 40 godina mukotrpnog rada.
Sve u svemu, stječe se dojam da se prema umirovljenicima ponaša kao notorni Dežulović u svojim kolumnama, kad piše (i za to prima nagrade i priznanja) „Jebo vas Vukovar“. Tako i oni na vlasti, lijevi i desni, vjerojatno govore – „J..o vas umirovljenici!“.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
Leave a Comment