Poštovani kolegice i kolege,
danas su četiri godine od brutalne ruske agresije na Ukrajinu. Četiri godine u kojima jedan narod brani svoju slobodu, svoj teritorij i pravo da sam odlučuje o svojoj budućnosti. Hrvatska, koja je prošla rat i zna što znači braniti domovinu, mora jasno i nedvosmisleno stajati uz Ukrajinu. Solidarnost s Ukrajinom nije ideološko pitanje. To je pitanje poštivanja međunarodnog prava i prava naroda na slobodu.
A upravo zato danas želim govoriti o budućnosti.
Dok se u ovom domu i u javnosti ponovno otvaraju rovovi iz Drugog svjetskog rata, dok se prebrojava tko je bio na kojoj strani prije osamdeset godina, svijet vodi sasvim drugačiju raspravu. Raspravu o umjetnoj inteligenciji, kvantnim računalima i humanoidnim robotima. To nisu teme znanstvene fantastike. To su teme koje već danas oblikuju gospodarstva, sigurnosne sustave i tržišta rada.
Umjetna inteligencija već danas upravlja logistikom, optimizira proizvodnju, analizira medicinske snimke preciznije od prosjeka liječnika, personalizira obrazovanje i povećava produktivnost poduzeća. Kvantna računala mijenjaju temelje računarstva i otvaraju mogućnosti za razvoj novih materijala, lijekova i energetskih sustava. Humanoidni roboti više nisu znanstvena fantastika, nego industrijska realnost – rade u skladištima, bolnicama, pa čak i u skrbi za starije.
Pogledajte što rade najveće svjetske kompanije i države. Google i IBM utrkuju se u razvoju kvantnih procesora. Tesla razvija humanoidnog robota Optimus. OpenAI i Microsoft grade modele umjetne inteligencije koji mijenjaju način rada u gotovo svim sektorima. Europa donosi AI regulativu, ulaže milijarde, pokušava uhvatiti korak sa Sjedinjenim Državama i Kinom.
A mi? Mi raspravljamo o simbolima iz prošlog stoljeća, dok nam mladi inženjeri i znanstvenici odlaze raditi upravo u te centre izvrsnosti.
Mi se bavimo “stručnjacima” čije diplome mirišu na mješavinu benzina i ćevapa s benzinske pumpe u Travniku. To je naš kadar. To su ljudi o kojima ovisi vlada i digitalna transformacija Hrvatske? Ljudi kojima je znanje samo usputna formalnost kupljena na rate, a ne temelj napretka.
Nije da nemamo pameti. Imamo ljude svjetskog kalibra:
Marin Soljačić, profesor na MIT-u, pionir u fotonici i kvantnim tehnologijama.
John Martinis, znanstvenik hrvatskog podrijetla, jedan od ključnih ljudi u razvoju kvantnih računala u Silicijskoj dolini i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2025. godine.
To su ljudi koji bi trebali sjediti u savjetodavnim tijelima ove Vlade. Njih bismo trebali slušati kada se donose nacionalne strategije. Umjesto toga, mi slušamo poslušnike s kupljenim zvanjima koji ne znaju objasniti razliku između algoritma i logaritma.
Pitanje je jednostavno: želimo li Hrvatsku koja se bavi prošlošću ili Hrvatsku koja stvara budućnost?
Umjetna inteligencija nije samo tehnološko pitanje. To je pitanje javne uprave, zdravstva, obrazovanja, obrane i borbe protiv korupcije. Hoćemo li automatizirati administraciju i smanjiti birokraciju ili ćemo i dalje držati vojsku referenata koji ručno prepisuju podatke iz registra u registar? Hoćemo li koristiti algoritme za analizu javne potrošnje i otkrivanje korupcije ili ćemo digitalizaciju svesti na PowerPoint prezentacije?Kvantne tehnologije možda zvuče daleko, ali ako danas ne počnemo ulagati u istraživačke centre, u STEM obrazovanje, u suradnju sveučilišta i industrije, sutra ćemo kupovati gotova rješenja po visokim cijenama, bez ikakvog utjecaja na razvoj. Ako ne investiramo u STEM i AI centre danas, sutra ćemo biti samo kolonija koja iznajmljuje apartmane onima koji su na vrijeme shvatili kamo svijet ide.
Humanoidni roboti i automatizacija otvorit će i teška pitanja: kako organizirati rad u društvu u kojem strojevi preuzimaju rutinske poslove? Kako osigurati dostojanstvo rada? Kako prilagoditi porezni sustav i socijalne politike? Kako prilagoditi mirovinski sustav? To su rasprave koje ozbiljne države vode danas.
Mi, međutim, još nismo definirali ni jasan nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije koji bi bio operativan, financiran i povezan s gospodarstvom. Nemamo ozbiljnu javnu raspravu o kvantnim tehnologijama. Nemamo strategiju robotike. Nemamo savjet tijela Vlade u kojem bi sjedili naši najbolji znanstvenici iz svijeta i usmjeravali politiku.
Zato predlažem da prestanemo trošiti energiju na jalove ideološke sukobe i da u ovom domu pokrenemo ozbiljnu, strukturiranu raspravu o tehnološkoj budućnosti Hrvatske. Da okupimo naše najbolje znanstvenike, poput Soljačića, naše mlade inženjere i poduzetnike u području umjetne inteligencije, da čujemo što treba mijenjati u zakonima, u poreznoj politici, u obrazovnom sustavu. Da donesemo operativan plan razvoja umjetne inteligencije, kvantnih tehnologija i robotike. Da definiramo kako ćemo povećati produktivnost, kako ćemo zadržati talente i kako ćemo osigurati da Hrvatska bude dio rješenja, a ne samo tržište za tuđe proizvode.
Jer ako to ne učinimo, nećemo izgubiti raspravu o prošlosti. Izgubit ćemo budućnost.
A bez budućnosti, ni sloboda koju branimo, ni solidarnost koju pokazujemo, neće imati puni smisao.
| Marijana Puljak Saborska zastupnica Stranka Centar |
Leave a Comment