Cjelokupna hrvatska javnosti upoznata je sa žarkom željom aktualne političke nomenklature da Hrvatska postane članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), čime bi, kako kažu, Hrvatska završila integrativni proces uključivanja u najvažnije europske i svjetske integracije i udruženja. Za razliku od Europske unije, koja ima svoje zakonodavstvo s kojim potencijalne zemlje članice moraju uskladiti svoje zakonodavstvo, OECD ima svoje visoke standarde i načela temeljem kojih traži usklađenje nacionalnog zakonodavstva, ukoliko u pojedinim dijelovima odstupa od tih standarda.
Glavni naglasak u smjernicama OECD-a odnosi se na poboljšanje i unaprjeđivanje korporativnog upravljanja u poduzećima u vlasništvu države, a sadržajno predstavljaju dijametralno suprotna načela i principe u odnosu na način na koji se danas u Hrvatskoj upravlja tim poduzećima.
Svjesna te činjenice Vlada RH je u lipnju 2020. godine uz financijsku potporu Europske komisije i tehničku podršku OECD-a pokrenula projekt Unaprjeđivanja korporativnog upravljanja u poduzećima u vlasništvu države revidiranjem i usklađivanjem zakonske regulative s OECD-ovim smjernicama za korporativno upravljanje. U lipnju 2021. godine OECD je napravio Pregled korporativnog upravljanja u pravnim osobama u vlasništvu RH, te utvrdio zaključke i preporuke za poboljšanje korporativnog upravljanja. Temeljem ovog dokumenta u listopadu 2021. godine Vlada RH donosi Odluku o donošenju Akcijskog plana za implementaciju preporuka OECD-a, kao i Odluku o osnivanju Upravljačkog odbora za njegovu provedbu. Važno je napomenuti da je donošenje navedenog Akcijskog plana bio uvjet za uvođenje eura umjesto nacionalne valute!
Implementacija standarda OECD-a harmonizirana je u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021 – 2026 (NPOO), a u konačnici sve treba rezultirati donošenjem novog zakonskog i podzakonskog regulatornog okvira do prvog kvartala 2024. godine. Pristupni pregovori Hrvatske i OECD-a počeli su u siječnju 2022.godine, a što je rezimirano donošenjem Plana za proces pristupanja RH OECD-u 10.06.2022. Tim planom predviđena je dinamika svih aktivnosti, a kao realan rok završetka svih priprema i izmjena zakona i drugih akata očekuje se tijekom 2026.godine, kada bi Hrvatska trebala postati punopravan član OECD-a.
Kako se ne bi zapetljali u suhoparnom nabrajanju stavki i članaka pojedinih akata pokušat ćemo, u kratkim crtama, nabrojiti sve najvažnije naglaske načela OECD-a, da bi čitatelj odmah mogao stvoriti svoj vlastiti zaključak o tome koliko trenutna hrvatska praksa odstupa od visokih standarda na kojima inzistira OECD.
- Upravljanje državnom imovinom – Korporativno upravljanje
Ovo je najveći i najvažniji paket reformi koji je OECD tražio od Hrvatske. Cilj je depolitizacija državnih tvrtki, odnosno micanje ministara iz nadzornih odbora i profesionalizacija uprave u smislu odabira članova uprava temeljem kompetencija i CV-a kojim se dokazuje određeni kredibilitet, a potpuno napušta stranačka podobnost, koja je nerijetko bila isključivi ili u pravilu prevladavajući element kod odabira menadžmenta javnih poduzeća.. Vezano uz ovo 2024.godine donesen je novi Zakon o pravnim osobama u državnom vlasništvu. To je ključni zakon koji centralizira upravljanje državnim tvrtkama, uvodi strože kriterije za izbor članova uprava i nadzornih odbora, te zahtijeva veću transparentnost.
Isto tako važno je istaknuti i izmjene Zakona o trgovačkim društvima, u smislu jačanja revizijskih odbora i neovisnost revizora. - Borba protiv mita i korupcije
OECD ima vrlo strogu Radnu skupinu za borbu protiv i praćenje pojava podmićivanja (Working Group on Bribery). Hrvatska mora dokazati da se efikasno bori protiv korupcije, posebno u međunarodnom poslovanju.
*Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela: izmjene su usmjerene na strože kažnjavanje tvrtki (pravnih osoba) ako njihovi zaposlenici počine kaznena djela (npr. mito).
*Kazneni zakon: Pooštravanje odredbi vezanih uz podmićivanje stranih javnih službenika. OECD inzistira da hrvatske tvrtke koje posluju vani budu strogo kažnjene ako daju mito stranim dužnosnicima.
*Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti – Zviždači: Iako je ovaj zakon usklađen s EU direktivom, OECD dodatno prati provedbu zaštite osoba koje prijavljuju korupciju.
*Zakon o sprječavanju sukoba interesa: Proširivanje kruga korisnika i stroža kontrola imovinskih kartica. Ovo je posebno važno jer sada postaje imperativ. Istini za volju i do sada je Ministarstvo financija, odnosno porezna uprava imala ovlasti pokrenuti izvide i prijave ako je postojala sumnja na pranje novca, naročito kroz nekretninski biznis, ali ovlasti su korištene rijetko i selektivno. Kada to ne bi bilo tako onda ne bi bio toliki broj slučajeva gdje je toliko očito da imovinsko stanje pojedinaca, naročito posjedovanje nekretnina, u velikoj mjeri odstupa od mogućnosti temeljenih na njihovim legalnim prihodima. - Tržišno natjecanje i investicije
Cilj je osigurati jednake uvjete za sve sudionike na tržištu (level playing field). *Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja: jačanje ovlasti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kako bi mogla učinkovitije kažnjavati kartele i zlouporabu dominantnog položaja.
*Zakon o poticanju ulaganja: Revizija poticaja kako ne bi narušavali tržišnu utakmicu. - Financijski sustav i sprječavanje pranja novca
*Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranje terorizma: Usklađivanje s preporukama FATF-a (iza kojih u potpunosti stoji i OECD), s fokusom na stvarne vlasnike tvrtki.
*Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci / Zakon o kreditnim institucijama: Dodatno usklađivanje nadzora banaka - Zaštita okoliša i otpad
OECD promovira ”zeleni rast”. Hrvatska mora unaprijediti sustav gospodarenja otpadom i smanjenje emisija.
*Zakon o gospodarenju otpadom: Izmjene s ciljem boljeg recikliranja i prelaska na kružno gospodarstvo.
S obzirom da se ovih dana dogodilo hapšenje i smjena Glavnog državnog inspektora i smjena još šestorice čelnika javnih poduzeća, odnosno čelnika važne institucije kao što je HZZO, postavlja se pitanje kako na to gledati u kontekstu napora da se Hrvatska pridruži OECD-u. U okolnostima kada OECD, koji je izrazito strog po pitanju korupcije, detaljno skenira naše pravosuđe i upravljanje državnom imovinom, uhićenje Glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića ogroman je udarac reputaciji države pred OECD-om. Zato je Plenković morao reagirati hitno, čim je obaviješten da će Mikulić biti uhapšen, a njegovom smjenom šalje jasan signal OECD-u i EU kako Vlada ima nultu toleranciju na korupciju. Kako bi stvar bila još malo ublažena i kako bi bila naglašena predanost aksiomima OECD-a, smijenio je još šestoricu čelnih ljudi velikih državnih sustava i institucija, pokazujući time da je i prije formalnog ulaska Hrvatske u OECD, započeo smjene kadrova biranim po starim načelima i nagovještavajući time početak procesa biranja uprava i nadzornih odbora javnih poduzeća po kriterijima OECD-a. S druge strane, budući se radi o velikom političkom liscu, nije isključeno da je Plenković odabrao sječu kadrova iz zone odgovornosti i resora jednog ministra, za kojeg se vjeruje da pripada unutarstranačkom opozicijskom bloku. Time šalje jasan signal o svojoj snazi i poruku unutarnjoj oporbi da drži sve uzde u svojim rukama. Znači, jednim udarcem – dvije muhe. Očito je da imamo posla s osobom koja je do savršenstva razvila vještine političkog preživljavanja, uz kontinuirano provođenje politike ugađanja svim silnicama unutarnje i vanjske politike, čineći pri tome spektakularne bravure, poneke sasvim suprotne svom svjetonazorskom i naročito obiteljskom, backgroundu. Takva politika izaziva logično, tiho rogoborenje unutar desne strukture vlastite stranke potaknute temama puke poslušnosti Bruxellesu, nekritičkom financiranju Pupovčeve stranke i davanju milijuna eura za njihove kulturne centre i programe, sklonosti prihvaćanju svih lijevih agendi koje dolaze iz struktura EU i slično. Međutim, kako bi amortizirao bilo kakav utjecaj oporbenog unutarstranačkog bloka, on u datom momentu posjeti s djecom Thomphsona uoči velikog koncerta u Zagrebu i time razoruža eventualne pučiste populističkim jahanjem na trendu.
Da se vratimo na temu, ulaskom Hrvatske u OECD i u slučaju potpune implementacije načela ove asocijacije, jako će biti interesantno vidjeti kako će se to u Hrvatskoj birati uprave, NO i njihove čelne osobe, kako će se vladajuće stranke ponašati s obzirom na činjenicu da te osobe ne smiju više imati na linku, kako će političke stranke živjeti bez dotoka crnih novaca koji su im stizali preko stranačkih osoba u tim upravama? Još će interesantnije biti vidjeti kako će se u praksi primijeniti odredba o strogoj kontroli imovinskih kartica, što je inače, osnovna djelatnost poreznih institucija svih uređenih pravnih država. Ovaj portal je u serijama, argumentirano potkrijepljeno svim pisanim činjenicama, ukazivao na ozbiljnu sumnju da su konkretne osobe u poduzećima u državnom vlasništvu, navedene imenom i prezimenom, počinile krivična djela iz domene gospodarskog kriminala, zato što im imovina u nekretninama i pokretninama, stostruko premašuje njihova primanja prema kojima su platili porez. Nažalost, nije se dogodilo ništa, nitko ih još nije pitao odakle im to sve što imaju, nitko ne provodi bilo kakve istražne radnje. Hoće li nakon ulaska Hrvatske u OECD djelovati pravna država, neovisno i ažurno tužiteljstvo i sudstvo ili će opet neki očekivati i dobiti zaštitu ”naših dečki”??
Anđelko Jeličić
Leave a Comment