Pupovac u vili od 600 kvadrata udobno čeka proljeće i ne brine

Dan poslije euforije nastupi otrežnjenje, inzistirati na stalnoj euforiji je isto što i pržiti na jakoj vatri., mora zagorjeti.

Kod nas je zagorjelo i to do kraja, postaje opasno za probavu no Plenković i dalje loži.

Treba imati mjeru i znati stati. Prekjučer bio praznik jer je ulupao milijardu i još dodao 100 milijuna eura za nešto bez čega smo mogli, a dobiti ćemo to za nekoliko godina, pored puno toga bez čega se ne može odmah i sada.

Jučer već nova slava. Slavi se rast BDP, koji se vratio na visinu s kojeg ga je srušila Corona.

Rast je bio brži na krilima inflacije, više cijene svega što je potrebno za život i više cijene građevinskog materijala poboljšale su fiskalno povećanje u proračunu.

Oni koji obnavljaju porušene objekte znatno su doprinijeli tome..Građani s istim primanjima osnovne živežne namirnice plaćaju do 50% više, a primanja ista ili mrvicu veća.

Premijer proglasio povijesni rast BDP, pretekli smo Kinu, a standard građana u najvećem padu. Pola građana na rubu siromaštva, a pola od te polovice odavno je potonulo.

On bi čestitke, a stari ljudi umiru zbog zanemarenost i bijede. Da je ove godine izumrlo 6500 tisuća nekih vrsta ptica više nego lani, u jednoj državi, nastala bi panika.

On mrtvo hladno izjavljuje da su mirovine redovite. Redovite i nedovoljne za život, a sve rezerve istrošene odavno.

Corona četvrta na listi po uzroku smrti, ali dobro je došla da pokrije sve devijacije koje je donijela antinarodna politika.

Nehajno odbacivanje svih upozorenja, neoprostiva bahatost u trošenju novaca za budućih pokoljenja. Za njega 100 milijuna eura veće cijene nije vrijedno rasprave, specifikaciju  robe koju smo kupili proglašava vojnom tajnom, a i pregovori su bili tajni.

I pijani Rusi imaju granice, kod nas stalna opijenost uspjesima vlade, još se ne oporavimo od jednog već slavimo drugo.

Veli da smo uspjeli jer ljudi dobivaju plaće, minimalne plaće na nivou socijalne pomoći razvijenih zemalja. U Francuskoj socijalni dodatak za dvočlano domaćinstvo 540 eura,  Kod nas  više od  500 000 umirovljenika ima manju mirovinu od  polovice toga.

Macron je super popunio budžet za njihove izdatke, avione koji će biti stari kad ih isporuče hrvatska sirotinja platit će unaprijed uz mogućnost poskupljenja prema prilikama.

Hrvati nemaju “klauzije” koja im  omogućuje istu cijenu rada prema troškovima života. Umirovljenici usklađivanjem mirovina dobiju povišicu mirovine koju potroše na jednom artiklu., Povišica mirovine pratila je povišicu cijene ulja za 4 boce kolika je mjesečna potrošnja.

U istom danu slušamo kako zdravstvo sjajno funkcionira i apele iz bolnica koje nemaju novaca za popravak aparata za zračenje dječjih onkološki pacijenata. Takav odnos prema bolesnoj djeci mora biti neoprostiv, to mora doprijeti do najtvrđeg srca.

Žene pokreću peticiju za smanjenje PDV na higijenske potrepštine, uz najosnovnijih životnu potrebu, moraju plaćati njegovu blindiranu udobnost, njegovu bahatu rasipnost kada ugađa svom narcisoidnom egu.

Ne pokazuje svoju ženu, drži ju pospremljenu u ladici odvojenu od stvarnosti da joj se kojim slučajem ne probudi solidarnost s građanima.

Gledamo uvjete života ljudi na Baniji, njihovi predstavnici u Saboru uzjahali sigurne fotelje, slizali se s vladajućima i ne mare za njihove probleme. Pupovac u vili od 600 kvadrata  udobno čeka proljeće i ne brine hoće li zima biti oštra.

Banijci ne mogu krave i kokoši povesti sa sobom na neki drugi smještaj, a ako ih rasprodaju neće imati od čega živjeti na proljeće. Nudi im se rješenje koje će ih dovesti u još veće probleme.

Sramotna saga s pravosuđem se nastavlja. Čuvarica milijuna na računima osuđenih kriminalaca i duboko u ladici pospremljenih sudskih procesa, protiv miljenika vlasti, ima osobnu zaštitu Premijera.

Žena na čelu DORH- ulovljena u laži u Saboru, priznaje da pati od povremenog nestanka koncentracije, izgovor je na razini Horvatinčića za ubojstvo.

Ne nema aplauza, niti čestitke, ima samo sve veći prezir prema bahatosti pogubljenog Premijera.

Častohlepnost je toliko velika da će ga dovesti do samouništenja, već viđeno u Hrvatskoj.

Hoćemo

li mu dopustiti da se igra sudbinom naše djece, kao što se sada igra sa sudbinom umirovljenika , bolesne je prepustio ministru koji ne mari za Hipokratove zakletvu, siromašne je prepustio ministru koji ne priznaje siromaštvo, a kriminalcima osigurava slobodan teren za nove krađe.

Našim si novcima kupuje zlatnu stolicu i “escajg” s kojim će on jesti prepelice u umaku od svježih tartufa.

Hoćemo li te prepelice platiti tako

da se svaki dan regrutira nova vojska  kontejneraša i produžuje red pred pučkim kuhinjama, dok će on s visine Banskih dvora na nas pljuckati s prezirom?

Dragica Trumbetaš