Prva tiha, a obilna kiša u Zagrebu i okolici , a pravo nevrijeme protutnjalo je našom obalom i otocima. Najgore je bilo na Braču,
grom je srušio crkveni toranj, napravio materijalnu štetu, ali ubio stado od 47 ovaca.
Priroda daruje, ali zna i okrutno iznenaditi.
Sasvim sigurno je da s kišom odlaze turisti, a upravo njih imamo zbog toga što je našu zemlju priroda obdarila ljepotom.
Cijela zemlja sve svoje planove vezuje uz turizam. Potencijale imamo i na kontinentu uz prekrasnu obalu.
Nama bliske zemlje od turizma jako dobro zarađuju iako nemaju mora. Susjedna Austrija turistički je iskoristila svaku svoju prirodnu ljepotu.
Jedna vrlo bogata zemlja s visokim standardom ovaj tjedan donosi zakon o povećanju mirovina.
Kod njih to ide ovako, svi koji imaju mirovinu do 1300 eura koja se smatra mala mirovina,
dobiti će povišicu od 3% , a oni čija mirovina prelazi 2000 eura samo 1,8% ili ukupno 36 eura.
Naši umirovljenici svjetlosnu godinu iza Austrijanaca a na 2,5 h udaljenosti.
Život i ne bi trebao toliko biti različit kada bi imali u Vladi ljude koji bi podjednako razvijali našu zemlju , u svakom kraju uzeli ono što priroda nudi.
Jučer vijest u novinama da Slovaci kupuju Trakošćan. Kupuju ga iz stečajne mase Coninga tvrtke koja je u stečaju s puno dugova.
Što to Slovaci vide u Trakošćanu, a mi ne vidimo, koji smo tako blizu ?
Nekada je Trakošćan bio omiljeno izletište svih građana Hrvatske, ali i Slovenije.
Prirodna ljepota, stari najljepši dvorac omiljeno mjesto za provesti vikend.
Đačke ekskurzije iz cijele zemlje, na jezeru čamci, dječji bazen, a na platou ispred nekadašnje grofovske štale muzika je svirala od jutra do večere.
Na livadama parkirani autobusi iz svih krajeva zemlje, a naročito su bili glasni Slovenci sa svojim jodlanjem.
Posluživala su se domaća jela za koje su namirnice donosili domaći seljaci.
Sve je bilo kako treba, jezero se redovito čistilo.
Poslije rata Trakošćan kao turističko odredište zanemareno je od države.
Slovenaca je bilo manje, a štandova s kineskim suvenirima sve više.
Trakošćan je dospio u vlasništvo Coninga tvrtke Radomira Čačića koji je bio više političar nego gospodarstvenik, koji je imao puno planova koji su stvorili velike dugove.
Prošle godine svoje udjele koji se odnose na apartmansko naselje Kukljicu i hotel Trakošćan s pripadajućim ogromnim zemljištem, Čačić je prepustio firmi iz Slovačke sa sjedištem na Cipru.
Zemlja koja svoju budućnost vidi u turizmu, dragulj za koji je potvrđeno da je pravog sjaja,
otišao je za dugove firme propalog gospodarstvenika, ali zato vještog političara koji žonglira u svim Vladama do sada.
Dio po dio nepovratno odlazi, Zagorci ponosni na prirodne ljepote moraju se pomiriti s tim da to ne pripada više ni Zagorju ni Hrvatskoj,
što će donijeti novi gazda još se ne zna, no svevremenski Čačić i dalje će dijeliti savjete
građanima Hrvatske i ruka njegove stranke drži većinu u Saboru.
Na poslovni neuspjeh nitko se ne obazire, vjerovnici kojima duguje Coning, dobiti će nešto sitno .
Eto, zbog toga i takvih u Hrvatskoj je tako kako je, Sanader koji je za mito prepustio Inu, odmara u apartmanu u toplicama.
Martina Dalić koja je rastrančirala Agrokor , dobila je na upravljanje Podravku,
dobit ide novim vlasnicima, a naš se Premijer bavi sakupljanjem milodara, za koje već ima nove top kandidate kao korisnike.
Prve presude u kojima EU traži novce natrag, koje su nenamjenski potrošeni,
već su donesene, a DORH je počeo istraživati i projekt “Za Slavoniju” koji se financirao iz domaćih poticaja.
Povrat novca za gradnju bolnice u Blatu, koji su građani financirali samodoprinosom nikad neće biti ostvaren, brojna radnička odmarališta devastirana su ili prodana, nekada biser otoka Krka Haludovo, koje su preuzeli stranci, zarastao u travu i propada.
Niz primjera kako se kod nas prirodne ljepote i gospodarstveni potencijali olako predaju u ruke koje ne brinu o razvoju,
već pretvore u trenutnu korist pojedinca bez koristi za zajednicu, stoji na putu našeg razvoja.
Politika pomogne pojedincu koji uništi perspektivu velikog broja ljudi.
Zbog toga naši umirovljenici imaju povišicu mirovine 9 eura, a oko njih 300 000, dobije za cijelu godinu koliko Austrijski umirovljenik za jedan mjesec, zbog toga naše umirovljenice idu u njihovu službu do krajnje iznemoglosti, mijenjati pelene i nositi se s njihovim bolestima.
Naš Premijer u EU mora strepiti od toga hoće li Austrijski dići ruku za pomoć Hrvatskoj, i hoće li Austrijski turisti doći u Hrvatsku.
A nitko na Svijetu neće reći da Hrvatska nije lijepa kao i Austrija.
Ostaje gorka istina, priroda je dala,
a ljudi su rasprodali i kako bi Zagorci rekli “rastrajbali”njezine darove.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment