Posljednjih tjedana sve se više čuje u medijskom prostoru kako zbog rata u Ukrajini svijetu prijeti globalna nestašica hrane. Ako se nestašica bilo kojeg proizvoda dogodi na globalnoj razini onda se to prvo osjeti na cijeni koja naravno raste u obrnutoj proporciji sa smanjenjem ponude odnosno proporcionalno sa povećanjem potražnje. Što dakle nekog proizvoda na tržištu ima manje njemu istovremeno cijena raste sve više. Jednostavna zakonitost tržišne ekonomije je to rekli bi svi, i bili bi naravno u pravu, no jeli baš sve tako sa hranom kako nam u posljednje vrijeme mediji sve češće prezentiraju.
Ukrajina i Rusija su, to je valjda već odavno svima poznato, najveći izvoznici pšenice i suncokreta na svijetu, no jeli uistinu moguće da svijetom zavlada glad, kako to neki mediji nameću, ako Ukrajina svoju pšenicu i suncokret ne mogu poradi ranih zbivanja izvoziti. Da ne okolišam odmah ću kazati da takve priče o nekoj tobožnjoj globalnoj nestašici hrane koja nam prijeti radi rata u Ukrajini nemaju blage veze sa činjenicama koje su nam svima pred očima, no mnogima je izgleda lakše vjerovati u medijske spinove nego malo promisliti i sam zaključiti na takve tvrdnje nemaju veze sa zdravim razumom.
Da iz Ukrajine ne izađe ni zrna pšenice u svijetu se na nekoj globalnoj razini doslovno ništa nebi dogodilo. Tek bi na određeni način i privremeno bili pogođeni kupci onih dvadesetak milijuna tona ukrajinske pšenice, no i oni bi se brzo okrenuli nekim drugim tržištima i problem riješen. Slikovitosti radi, Hrvatska proizvede nešto više od milijun tona pšenice svake godine što je dvostruko više od našim potreba tako da pola izvozimo, a proizvoditi bi mogli i višestruko više da se to proizvođačima isplati.
Ako pak matematički pogledamo što znači neka količina pšenice za svijet onda je lako izračunati da je milijun tona pšenice dostatno za potrebe nekih 10 milijuna stanovnika što znači da pšenica iz Ukrajine pokriva potrebe za jedva 200 milijuna od preko 8 milijardi ljudi koliko živi na zemlji…..
I da se sada nakon prethodne kratke analize vratimo na Hrvatsku i ponovo upitamo zašto je kod nas došlo do tako velikog rasta cijena hrane, i ne samo hrane, u posljednjih godinu dana…. Jasno je da rast cijena hrane nema apsolutno nikakve veze sa ratom u Ukrajini već sa nečim sasvim drugim, a naziva se inflacija, a inflacija je najčešće posljedica loših ekonomskim politika neke zemlje, a naša je uz navedeno očito najlošija u EU jer smo po svim pokazateljima rekorderi sa najvećom stopom inflacije.
Izuzev praćenja inflacije u Hrvatskoj ne postoji doslovno ni jedan razlog za enormni rast cijena brašna i ili pekarskih proizvoda kao ni jestivog ulja jer Hrvatska i jednog i drugog proizvodi više od svojih potreba, no očito je da globalna tržišta i umjetno napuhane cijene koriste i naši akteri na tržištu. Sličnu priču kao ovu sa rastom cijena hrane su nam već „uspješno prodali“ i sa cijenama naftnih derivata. No ne zaboravimo važnu činjenicu koja kaže da da je već godinama potpuno isti opskrbljivač naftnim derivatima u Hrvatskoj u Mađarskoj.
Ako smo godinama mi i Mađari imali slične cijene na benzinskim crpkama, a u međuvremenu se kod Mađara koji upravljaju INA-om odnosno MOL-om, ništa nije promijenilo u dobavnim pravcima, pitanje je zašto onda nemamo iste cijene derivata i sada???
Ovako nešto nikada nebi uradila Vlada koja radi u interesu građana!
U Zagrebu, 17.06.2022.[MŠ1]
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
Leave a Comment