Prije par dana Magdalena Komes je u Hrvatskom Saboru govorila da se u Petrinji dobro živi u kontejnerima. Desila se tragedija, Magdalena nudi onima koji žaluju 14 kuća na izbor, za smještaj.
Te su kuće bile prazne kad je majka donijela bolesnu bebu iz rodilišta. U kontejnerima je još oko 150 djece, 150 neispričanih priča o tužnom djetinstvu.
Magdalena je na glancanje svog lika i djela potrošila 360 000 kuna. Za te novce moglo se platiti za 10 obitelji solidan smještaj u na godinu dana po 400 eura mjesečno.
Nema na svijetu veće boli nego opraštati se od djeteta, a nema veće radosti od očiju sretnog djeteta.
Magdalena je mogla učiniti puno, nije učinila ništa, zbog toga ona više ne smije biti na mjestu gdje se odlučuje.
Prije par mjeseci i Hrelja je u Saboru rekao da umirovljenici nisu previše siromašni, da ih nema mrtvih oko kontejnera, očito je da se u Hrvatskoj samo mrtvi broje, nakon tragedije iskoče gospoda iz fotelja, puni saućešća nude pomoć koja je kasnila (ovaj put) za čitav jedan kratki život.
Kupujemo rakete, uskraćujemo pelene za bolesnu djecu i invalide, 200 000 nemoćnih osuđeni bez suđenja okrutnošću onih koji odlučuju, u eri električnih automobila invalidima uskraćujemo invalidska kolica.
Sve to je druga strana uspjeha ovog sastava vlade izabrane od Premijera Plenkovića. Uzimanje najranjivijima koji se ne mogu sami izboriti, u korist bahatih političara koji se žele strancima dodvoriti.
U tu svrhu donosi se i novi Zakon o pomorskom dobru u kojem se uređuje koncesija na plaže. Danas imamo podatak da je svaka peta koncesija u Hrvatskoj, koncesija na plaže, da koncesionari ukupno duguju 126,3 milijuna kuna, od toga 36,2 milijuna otpada na koncesije na pomorsko dobro.
Koncesionari su imali najbolju sezonu, najveće cijene, najbolje vrijeme, najbolju zaradu, ali nisu platili za koncesiju plaže koju su ogradili.
Ovaj podatak nam pokazuje da najveći neprijatelj Hrvatske sijedi u Banskim dvorima, njihovi poltroni u zgradi do njih , za njih nam ne trebaju rakete, samo oštra olovka.
Ovi koji se dvoume jel’ bi stali na stranu Plenkovića ili Milanovića zaboravili su da su ih birali građani i da ih plaćaju građani da bi radili za dobrobit onih koji su izabrali.
Direktno su krivi jer svojim prisustvom u Saboru daju alibi toj i takvoj vladi koja invalidima uskraćuje ortopedska pomagala, higijenske potrepštine, stradalnicima od potresa produljuju agoniju života u kontejnerima, zbog mizernih mirovine umirovljenike tjeraju na suicide, bolesnicima ne pružaju zdravstvenu zaštitu u optimalnom vremenu.
Svaki povod da se sruši takva vlada je legitiman i opravdan s obzirom da sve ankete govore da ova vlada vodi državu u krivom smjeru.
Od sada više zastupnike koji podržavaju takvu vladu ne zovemo žetonima, (žeton je potvrda za plaćenu uslugu), ti ljudi su narodni izdajice i ništa drugo, izdali su birače koji su glasali za njih. Oni nemaju bazu, podržavanje nenarodne vlade kida sve poveznice koje ih su ih vezale s bazom.
Podržimo danas majke njegovateljice, kao ljudi koji znaju što je život pun boli i strepnje, kao ljudi koji pruže ruku kada treba nekoga podići, kao ljudi koji prihvaćaju bolest kao dio života i razumiju koliko je teško onome tko je u tome sam.
Neka danas ne budu same, budimo tamo za njih, jednom će one biti tamo, za nas !
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment