Držali smo ga tri mjeseca u zatvoru, istražitelji rade godinu dana na tome,a on je u pet minuta sve objasnio.
Priča Dragana Kovačevića ima sasvim drugu konotaciju ,samo ga je trebalo pitati.
Do sada smo mislili da je krupni lopov a on domoljub,humanitarac, Lola koji voli ljude i narodno veselje.
Novac koji je nađen u torbi bio je na luftanju u Samoboru u gepeku u tuđoj garaži.To su skupljala tri poslovna prijatelja da bi spasili zemlju u Slavoniji od mrskog osvajača iz Vojvodine.Novac je skupljen jer su dečki ispraznili kasice prasice ili ispraznili madrace, jer nitko ga nije digao sa računa.Trebalo je izravnati novčanice i malo držati na vlazi da omekša papir da se dade složiti.
Dobro je znao što je u torbi ,jer tvrdi da bi se iz aviona bacio na glavu da je nađena i jedna ukradena lipica i to je točno.
Bilo je dolara,eura kuna ali ni jedna lipica,sve je zamijenio u čvrstu valutu. Novce je trebala dobiti Slavonija, njega zatvorili i sad nam mrski okupator harači našom ravnicom.
Ima on i opravdanje za sve drugo, ne sjeća se da su mobiteli završili u Savi, možda danas upotpuni priču da je pecao ribe za goste u klubu pa su mu slučajno ispali.
Priča o klubu ima pravi slavonski štih. Tamo su se jeli čvarci i kobasice samo kad je bila zabrana okupljanja onda su jeli ribu.
Dolazili mu pregladnjeli političari na dohranu, a on je kao čovjek dobra srca uvijek imao nešto za prigristi.
Zato se tamo našao i Jakov, bivša predsjednica, kći mesara, izrazito cijeni dobre čvarke, pa je Jakov često svraćao s torbom pri ruci, ne bi li bilo nešto za ponijeti za doma.
Bojao se Jakov da Kolinda opet ne ode u svijet u potragu za čvarcima, kako je ono u mladosti otišla zbog jogurta.
A priča ide dalje, bio je čovjek jako stručan u svom poslu, to je i tvrdio i Čačić ,današnji penzioneri još uživaju u plodovima njegove mirovinske reforme ,a JANAF je učinio takvom tvrtkom da se kod njega za posao molilo na koljenima.
Tko zna , možda ima i kakav dokaz i za tu tvrdnju.
Sve u svemu USKOK je gadno pogriješio, a i svi mi koji ne vjerujemo da se za života može steći pet šest, a ako se potrudiš i do devet nekretnina.
Da se može dokazao je i ovih dana Vidošević, sve što ima pošteno je stekao.
Neki su se zapitali jeli i umjetnička djela sam nacrtao i preparirane životinje sam uzgojio.
To što je i Kovačević vodio monopolističku firmu nikoga ne zanima.
Hrvatska pošta ovih dana, kada ide najviše kritika na način rada, objavila je da ima jako dobar poslovni rezultat. Od kada rade jedan na jedan, jedan čovjek smije biti u poslovnici, dobro im je krenulo.
To što poštarina za paket iz Šangaja dođe manje nego iz Sesveta u Gajnice ih ne zanima.
Politika cijena je uvijek bila čvrsta nema veze što se dobit stvara tako da se novac izbije iz džepa građana.
Najdraži su im penzioneri koji svoju odanost svemu što ima u nazivu” Hrvatsko” pokazuju tako da račune plaćaju u HP koja im po računu uzme, da bi imali dobar poslovni rezultat, pet kuna, a sada i vani čekaju nekoliko sati, samo da bi do kraja ostali odani pa premda i Coronu dobili.
Čudan smo mi narod, teško se rješavamo odanosti, i domaće lopove cijenimo više od uvoznih, a sve je započelo sloganom “Kupujmo Hrvatsko” baš u vrijeme kad je Vidošević bio glavni u Komori.
Obični ljudi su to shvatili kao da će grbava mrkva biti na cijeni, ali oni drugi su to shvatili kao zadatak, pokupovali puno stanova, kuća, vikendica čak i tvornica na rasprodaji, samo da ostane u hrvatskim rukama i sad mi nezahvalnici još i pitamo od kuda novac.
Dr,obiteljske medicine isto u problemu, uzimaju glavarinu za 2000 pacijenata kada nema pandemije, sada im je previše kada su ljudi bolesni i kada ih trebaju.
Stalno neka pobuna, pacijenti čangrizavi stalno prigovaraju dok vani pred ambulantom cupkaju na zimi.
No veseli da su mjere počele djelovati, ljudi se više ne druže po kućama, po kafićima, a bome se niti ne zadržavaju doma.
Ujutro najprije čekaju vuru pred dućanom, onda vuru pred ambulantom, poslije toga vuru pred apotekom, pa pred poštom ne daj bože i pred policijom, nakupi se vura po vura ode dan, niti si jeo niti si pio, a sve si susjede sreo i ispričao se s njima od vremena kad su još djeca bila mala.
Još samo da se dosjete ugostitelji pa da počnu nuditi napitke po redovima i ekonomija bi se preporodila.
Nema tog zla kojeg mi nećemo šutke otrpjeti, nema lopova kojemu nećemo oprostiti, baš nam je i zato tako kako je !
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment