Jučer je bio dan kada su bageri trebali preplaviti Zagreb. To je obećao ministar Horvat kada je donesen zakon o obnovi. U Zagrebu obnova nije uzela zamah, samo kolone ispred Covid centara gdje se rade Covid testovi.
Obećanje ludom radovanje, pacijent u komi nema stabilno stanje, ako se koma produži svaki dan je nada u ozdravljenje manja.
Koma u Zagrebu traje i traje, ali zato svaki dan u financijama novo iznenađenje.Upravo je stiglo potraživanje od 2,5 milijuna potrošenih na fontane.
Ostavština Milana Bandića vreba u svakom novom danu.
Nikad kraja njegovih darova, a protesti onih koji gube povlastice sve su žešći.
A kako se poslovalo i pogodovalo dobro zna ministar Banožić sadašnji MORH-a, a bivši ministar državne imovine.
Danas se može u novinama pročitati da uopće nije naivan kako izgleda. Navodno je napravio milijunsku štetu poništivši nekoliko natječaja za najam prostora.
S druge strane rado je izlazio u susret gosp. Jozo Brkiću bratu proslavljenog Miljana.
S njim je sklopljeno puno najma poslovnog prostora po cijeni od 1 kune u centru Zagreba, a on ih je onda iznajmljivao po tržišnoj cijeni.
Nije inovacija je falsifikat prepisani od Bandića. On je atraktivan poslovni prostor, ugostiteljski lokal na Dolcu iznajmio direktoru Vodoopskrbe po cijeni koja je bila za najam klupe za prodaju grincajga za Baru iz Paruževine.
Meko srce bivšeg gradonačelnika dalo je priliku da njegov direktor ima pored vrhunske plaće u Vodoopskrbi i solidan prihod od Bare kada ozimi na štandu pa zaželi topli čaj ili nešto žešće u lokalu.
Bara za najam klupe za luk i grincajg mora izdvojiti oko 30 grincajga za jedan dan najma klupe za prodaju, a gospodin “lokal unajmljivač”za najam lokala 3 čaja na dan.
Za njega je bilo jeftinije jer je imao popust zbog toga što je gospodario vodama koje su dale život fontanama.
A mislio je Bandić i na Baru, kad je odlazio iz zavičaja sa sobom je nosio i strepnje . Strašno se bojao one poznate istine da novac kvari ljude, bojao se da se Bara ne pokvari od dobre zarade jer on je itekako znao što je njemu novac učinio..
Da ga novac ne pokvari bojao se i Josip Čović on je bio šef u MOHRU kada su na remont trebali helikopteri.
Tražio je ponuđače koji bi cijenili suradnju.
Najprije je s Rumunjima pregovarao o cijeni suradnje koja se skraćeno zove mito.
Tražio je 50 000 eura i Rumunji su odbili. Našao je posrednika između Rusa koji su znali da suradnja košta i uplatili mu najprije pet a onda još 5 tisuća eura. Zbog toga je bio osuđen na godinu i 8 mjeseci zatvora, no žalio se Vrhovnom sudu i on je presudu preinačio u 3 godine, a posrednik je dobio 1 godinu. On se izvukao tvrdio je da je lovu dao za motor za sina.
Vrhovni sud nije uvažio obranu koja se temeljila da on dodatnu nagradu nije htio i da je poslije druge uplate zabranio da mu se više uplaćuje.
Sudac mu je za neuvjerljivu laž dodao još 1 godinu i 4 mjeseca zatvora.
Krasti je znao, ali u laži je odvratno zakazao, vjerovatno je i sucu bilo neugodno koliko ga lažov podcjenjuje.
To je jedan od rijetkih koji je dolijao, već se pisalo da je remont nekoliko milijuna preplaćene i da su helikopteri vraćeni bez bojne opreme.
No to je sitnica, puno posla za milijune koje je Gabi zaradila na jednom softveru.
Zato je i Gabi bila najbolja.
Premijer nikako da stigne komentirati 430 postupaka koje provodi OLAF po kojima je potencijalna šteta 52 milijarde i 500 milijuna kuna isplaćenih od EU.
Već ih je otresao s revera i pravi se da ništa ne zna.
Bilo bi dovoljno za obnovu Zagreba i Banije, no kako stvari stoje kupit ćemo najprije borbene avione da u letu iznad Zagreba probijanjem zvučnog zida otresu zaostalu žbuku s načetih zgrada.
Naš politički vrh nastavlja putevima Milana Bandića, raduju se svakoj novoj mogućnosti zaduživanja države i strogo paze da višak novca ne pokvari građane
Više od polovice drži ih na kruhu i vodi, a onoj maloj grupi koja je već pokvarena daje odriješene ruke.
Seli ih iz ministarstva u ministarstvo, a zajednički cilj im je Bruxelles.
Ministar Radman jučer se pohvalio da je proizvod Franje Tuđmana, a ne Vesne Pusić .
On i predsjednik Tuđman sreli su se u Švicarskoj i on je sa zadovoljstvom prihvatio ponudu da se vrati u Hrvatsku.
U njegovoj biografiji piše da je od 87-91 bio u Švicarskoj
od 91-92 tajnik na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, 92 -94 veleposlanik u Švicarskoj , 94 -96 veleposlanik u Bugarskoj, ali on s ponosom ističe da je bio branitelj Hrvatske.
Svaka čast Predsjedniku Tuđmanu ostavio nam je dobar proizvod, kako veli predsjednik Milanović, brz je u okretanju kaputa, poput daždevnjaka koji mijenja šare na koži prema trenutnom okolišu.
Hoćemo
da osvane jutro bez takvih vijesti, o krađi i novim dugovima, vijesti o obnovi , vijesti koje će vratiti nadu u bolje sutra.
Hoćemo
se već jednom probuditi iz kome u kojoj nas umjetno drže na životu.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment