Ako se mnoge kuće obnovljene nakon Domovinskog rata ruše kao kule od karata nakon potresa kojeg su po pravilima struke trebale izdržati bez ikakvih oštećenja, a netko na to izjavi kako je ponosan na svoje učešće u toj obnovi, onda se normalan čovjek treba zapitati da li su uopće „sve na broju“ onome koji tako nešto izjavi.
Ako je vjerovati sadašnjem županu Ivi Žiniću, poslijeratnom glavnom inženjeru nadležnog ministarstva koji je bio glavni koordinator za obnovu, sve su se kuće i gospodarski objekti nakon Domovinskog rata obnavljale po stručno izrađenim projektima, a radovi izvođeni sukladno svim građevinskim standardima koji su tada bili na snazi. Živo me zanima, a vjerujem sve koji ovo čitaju koji bi to projektant, a oni su redom svi inženjeri građevinarstva, projektirao kuću u čijim nosivim zidovima ili stupovima nije predviđena nikakva čelična armatura koja svakoj građevini daje potrebnu čvrstoću i povezanost bez čega bi kuće bile tek naslagane cigle koje bi i malo jači vjetar srušio a kamo li potres. Građevinski standardi koji su vrijedili tijekom obnove su baš kao i prije ili nakon toga sasvim sigurno podrazumijevali obveznu ugradnju čelične armature u nosivim stupovima, gredama, pločama itd. Sve drugačije tvrdnje su samo pokušaj bijega od odgovornosti, a moguće je i od teškog kriminala.
Kako uopće itko normalan pored hrpe fotografija, snimki i izjava vlasnika porušenih i oštećenih objekata može izjaviti kako ima oštećenih kuća ali se ni jedna nije „srušila“? Ti objekti koji su po Žiniću samo „oštećeni“ ali ne i srušeni su upravo oni koji su označeni crvenom oznakom jer više nisu za stanovanje, dakle objekti koje se (ponovo) treba srušiti do temelja i onda ponovo izgraditi, moguće i uz potpuno isti projekt, ali se toplo nadam i uz nadzor koji ovaj puta neće žmiriti na oba oka dopuštajući da se ponovi zločin, jer ovo što se obnovom nakon Domovinskog rata napravilo je zločin za koji treba primijeniti Zakon kojim bi se sve involvirane u kriminal teretilo za ratno profiterstvo. Sve drugačije bi bio poraz pravne države i pobjeda kriminala.
Najgore od svega je mogućnost da na kraju nitko neće odgovarati?
Ako je suditi po prvim i očito naručenim izjavama nekih „viđenijih“ pravnika – odvjetnika već sada je potpuno jasno da će involvirani u poslijeratnu obnovu preko krakova kriminalne hobotnice pokušati sve kako se očiti kriminal ne bi svrstao u ratno profiterstvo. Ako se usprkos svim raspoloživim činjenicama prljavim političkim igrama uspije počinjeni zločin ne tretirati kao ratno profiterstvo, za što nema zastare, onda bi svi involvirani morali odgovarati za počinjena kaznena djela. U suprotnom Vlada Andreja Plenkovića bi preuzela svu odgovornost i tako priznala da je u stvari zaštitnik ratnih profitera i kriminalaca.
Ne tretirati počinjena djela ratnim profiterstvom bi značilo da na koncu vjerojatno nitko od involviranih u kriminalne radnje ne bi bio ni osuđen jer bi se svi oni, raznim i već viđenim pravnim manevrima, prvenstveno koristeći institut zastare, vrlo lako mogli izvući od zasluženih kazni uz dakako zadržavanje milijardi kuna koje su završile u njihovim džepovima. Svi ti likovi iz političkog miljea bez kojih se navedeni kriminal na bi ni mogao počiniti će se vjerojatno opet u velikom broju kao „ugledni“ članovi naći na raznim izbornim listama i lukrativnim funkcijama, baš kao što će iz iste kriminalne hobotnice i brojni “neimari“ nastavili dobivati unosne poslove.
Vlada koja bi nakon svega ovih dana viđenog dopustila da se kriminalci odnosno ratni profiteri izvuku od odgovornosti za počinjeno ne bi smjela ni dana stolovati u Banskim dvorima. Nadam se da im narod neće morati „zapjevati“ pod prozorima na Markovu trgu.
U Zagrebu, 06.01.2021.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
Leave a Comment