Malo, pomalo počinje priča, da će se virus ipak povući. Strategija se mijenja, djelomično zbog naših susjeda, koji uveliko popuštaju s mjerama, ali najviše radi pitanja koja se gomilaju.
A pitanja je svaki dan sve više, pogotovo zbog stanja u kojima se nalaze građani koji boluju i od drugih bolesti, osim korone. Građani s redovnom terapijom, ne mogu dobiti svoju terapiju, jer im se nitko ne javlja na telefone, hitna ne dolazi u pravo vrijeme.
Sve je više odluka koje ne služe ničemu, osim daljnjem zastrašivanju.
Jučer nam je dr.Beroš rekao da postoje dva moguća scenarija,
prvi je, da će se virus povući radi lijepog vremena, a drugi je da se neće povući, još neko vrijeme.
Kod prvog scenarija ostavlja mogućnost da se opet vrati na jesen, kada više neće biti lijepo vrijeme.
Tako je ipak, lijepo vrijeme, presudni faktor u svemu tome, a ne mjere Vlade, koje su do sada bile favorizirane kao jedini strateški plan u borbi s tim opakim virusom. U skladu s time najavljuju se i popuštanja mjera.
Mali poljoprivrednici koji su uvijek bili prepušteni sami sebi, teško mogu biti uzročnici transmisije među stanovništvom a njihovi poslovi ne mogu čekati. Poslovi u poljoprivredi se moraju obaviti upravo sad, oni imaju svoje vrijeme, kako za sjetvu, tako i za žetvu, bez prve nema druge.
Mjere koje brane ljudima, da odu po benzin u jednu, a na njivu u drugu općinu, ne ide u prilog tome. Orač na njivi, nije prijetnja nikome ali može biti spas za ono što dolazi poslije. Glad može biti gadna posljedica nepromišljenih odluka.
U pandemiji, kako kod nas, tako i u svijetu najviše su stradali ljudi zatvoreni u Domovima za starije, ljudi prepušteni na skrb drugih ljudi. Skrb je zakazala, ma kakve god razloge mi sada pronalazili.
No ugrožene su i egzistencije mnogih drugih radno aktivnih i sposobnih ljudi. Izgubili su radna mjesta ili im prijeti smanjenje plaća. Osobito, iritantno je objašnjenje Bandića, koji kaže, da se radnici Holdinga, moraju priviknuti da dijele sudbinu običnih ljudi.
Po kojem su kriteriju oni do sada bili Nadljudi, samo on zna.
Vlada bi pod hitno morala ukinuti Stožere u kojima on radi propagandu, u kojima sebe stavlja u priču za laku noć. Svojim polaganim govorom uspavljuje Zagrepčane u priči kako ih on, čuva od svih zla, dok čovjeku gori kuća, ostaje s familijom u pidžami, prepušten sam sebi, radnik pada s krova i pogine na licu mjesta, on na presici Stožera, priča o svojim avanturama vještog skakača iz djetinjstva.
Vlada koja daje tom čovjeku medijski prostor, opasno kalkulira sa strpljenjem svojih građana.
Isto tako i čelnici Sindikata.
Upitne su povišice, za koje su se izborili dugotrajnim štrajkom.
Sjetili se povlaštenih mirovina. Predstavnici umirovljenika koji dijele mirovinski fond, godinama traže da se napravi reda, između povlaštenih i mirovina iz rada, no nije bilo sluha ni pomoći za to.
Sindikalisti su pristali na izuzimanja djela plaća, u vidu raznih dodataka, izuzimanje u smislu, da ne idu u poreznu osnovicu, pa tako ni u sumu po kojoj se izračunava mirovina, ali su time i prikrili stvarno povećanje plaće, a to je opet prouzročilo mizerno povećanje mirovine s naslova usklađivanja.
Time su direktno naštetili svim sadašnjim ali i budućim umirovljenicima koji su svoje mirovine stekli radom. Uzeli su novce odmah i sad, ne misleći što će biti sutra, a radi lakšeg dogovora s Vladom, nisu dirali u povlaštene mirovine.
Sada, kada radnicima prijeti scenarij, da će se oko kontejnera, morati boriti s već odavno gladnim umirovljenicima, sada su se sjetili povlaštenih mirovina, kao faktora solidarnosti.
Do sada nikoga nije smetalo što je mirovina saborskog zastupnika od 2016 god. do 2020 porasla s 8 na 10 tisuća kuna a prosječna mirovina s 2 350 na 2500
.Dapače,bio je to uspjeh Vlade, a socijalni partner, kako se to od milja zove Sindikat, bio je blagonakloni partner, koji je uvažavao takve odluke.
Sada, kada je njihova osobna plaća ugrožena, sada se pozivaju na licemjernu solidarnost.
E pa kasno : Marko na Kosovo stiže “, vaša je reakcija izostala na vrijeme, kontejnere su već zauzeli umirovljenici, s kojih ste skretali pogled u prolazu. Izgleda, da ni neće, svi poumirati, jer su u samoizolaciji odavno, a svi viđeni samodopadni skorojevići su od njih držali kilometarsku distancu.
Prosječna mirovina nije pokrivala niti jedan Dom, ostali su kod kuće, jer samo su tamo, mogli biti, i eto ga, ostat će živi.
Nevrijeme je brzo prošlo, sunca je sve više, prateći karte o ozonskom omotaču, koji je svojevrsni prirodni dezinficijens,a to nam namjerno prešućuju, naša zemlja je dobila nebeskog zaštitnika u ozonu. lebdi iznad naše zemlje, više nego li ikoje druge u Europi, budi optimizam da smo samo na korak, do izlaza iz nevolje, koja nas je snašla.
Da je Andrija, kojeg nam je Vlada prezentirala, kao svojeg asistenta, došao prekasno, da sve što on zna, znamo i mi, a životu koji će doći poslije ove krize, Andrija pojma nema, a sada je vrijeme da Vlada jasno kaže, kako i kuda dalje.
Glavu gore, borba za dostojanstven život kreće opet i još jednom ispočetka.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment