Najavljeno povećanje paušalnog poreza za obrtnike i privatne iznajmljivače još je jedan primjer politike koja najlakše poseže za džepom onih koji su već evidentirani, registrirani i dostupni državnim institucijama. Umjesto da se država ozbiljno uhvati ukoštac sa sivom ekonomijom i nelojalnom konkurencijom, ponovno se teret prebacuje na male iznajmljivače, među kojima je i velik broj umirovljenika koji preživljavaju od skromnih mirovina.
Teško je povjerovati da netko u Vladi doista misli kako su svi mali iznajmljivači bogataši koji tijekom nekoliko ljetnih mjeseci zarađuju velike iznose. Stvarnost je potpuno drukčija jer svi iznajmljivači nisu „prvi red do mora“ tako da su mnogi među njima daleko od neke dobre popunjenosti tijekom ljetnih mjeseci. Istovremeno, duž hrvatske obale i na otocima živi tisuće umirovljeničkih domaćinstava koji tijekom turističke sezone iznajmljuju jednu sobu ili mali apartman kako bi nadopunili kućni budžet. Mnogi od njih tijekom cijele sezone zbog lokacije, nedostatne potražnje ili nekih drugih razloga uspiju ostvariti tek nekoliko rezervacija tako da o nekoj zaradi ne može biti govora.
Za takve ljude koji uredno plaćaju sve svoje obveze prema zajednici i državi svako povećanje poreznog opterećenja znači dodatni udar na ionako krhku financijsku konstrukciju. U nekim slučajevima moglo bi se dogoditi da nakon plaćanja poreza, turističke pristojbe, članarine turističkoj zajednici, režija i održavanja objekt donese simboličnu zaradu ili čak gubitak.
Posebno je apsurdno što se istodobno godinama tolerira nedovoljna kontrola velikog broja nekretnina koje se iznajmljuju izvan sustava. Procjene govore o desecima tisuća pa sve do stotinu tisuća apartmana i kuća u vlasništvu stranih državljana koji se tijekom turističke sezone iznajmljuju bez adekvatnog nadzora. To ujedno znači i bez podmirivanja svih obveza koje uredno plaćaju legalni iznajmljivači. Umjesto da se uspostavi učinkovita kontrola i osigura jednaka pravila za sve, država bira lakši put, povećanje nameta onima koje već ima u evidenciji.
Još je veći paradoks javno tražiti da se spuštaju cijene smještaja uz istovremeno povećanje poreza. To može dovesti samo do još većih cijena jer kada rastu troškovi poslovanja, pružatelji usluga nastojati će ih nadoknaditi kroz više cijene. Zbog toga nije teško predvidjeti da bi nova porezna opterećenja mogla rezultirati upravo suprotnim učinkom od onoga koji se javno najavljuje. Država koja želi poticati obrtništvo, očuvati obiteljski turizam i pomoći umirovljenicima ne povećava poreze onima koji pošteno rade. Ona smanjuje administrativne prepreke, suzbija sivu ekonomiju i stvara uvjete za ravnopravnu tržišnu utakmicu.
Podizanje poreza nije nikakva antiinflacijska mjera nego politički i fiskalni oportunizam.
U Zagrebu, 09. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment