Neindeksirana mirovina izgleda primamljivo samo na početku, nakon toga inflacija odradi svoje, ali povratka više nema.
Tvrdnja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava i socijalne politike (MRMS) kako „raste interes“ za dvostupnu mirovinu nije ništa drugo do još jedan pažljivo upakiran PR trik kojim se pokušava prikriti stvarno stanje i strukturni promašaj obveznog II mirovinskog stupa. Jer kada se izostave razlozi tog navodnog rasta, kada se prešućuje kontekst u kojem umirovljenici donose odluke, tada više ne govorimo o informiranju javnosti, nego o sustavnoj obmani.
Stvarnost je daleko prizemnija i brutalnija od ministarskih priopćenja. Sve veće siromaštvo budućih umirovljenika, višemjesečna kašnjenja u rješavanju mirovinskih predmeta zbog tromosti sustava tjeraju ljude da se zadužuju kako bi preživjeli razdoblje do prve isplate mirovine. U takvim okolnostima „izbor“ kombinirane mirovine, koja omogućuje povlačenje do 20 % sredstava iz II stupa u gotovini, nije nikakav izraz povjerenja u sustav, nego očajnički potez za zatvaranje već nastalih dugova. To što takva odluka dugoročno smanjuje ukupnu mirovinu, u tom trenutku postaje sporedno, jer glad, računi i dugovi ne čekaju.
Upravo je to temeljna istina koju MRMS i njegovi promotori sustavno prešućuju. Kombinirana mirovina nije dokaz uspjeha II stupa, nego dokaz neuspjeha socijalne politike i svjesnog guranja građana u financijski kut. No kako ni to nije bilo dovoljno da se ostvare željeni brojevi „zadovoljnih“ dvostupnih umirovljenika, uvedena je nova ješka, neindeksirana mirovina iz II stupa.
Na papiru, ona izgleda primamljivo, osjetno viši iznos na samom početku, ali bez usklađivanja. U stvarnosti, riječ je o klasičnoj zamci. U uvjetima rasta cijena, inflacije i rasta plaća, neindeksirana mirovina vrlo brzo gubi realnu vrijednost. Ono što danas izgleda kao dobitak, već za nekoliko godina pretvara se u gubitak, ali tada je već kasno. Odluka je nepovratna, a umirovljenik prepušten realnosti u kojoj mu mirovina svake godine vrijedi sve manje. Nazivati takvu ponudu „mogućnošću izbora“, a pritom zanemariti slabu financijsku pismenost velikog dijela građana, nije neodgovorno, to je cinično i prevarantski.
Još je pogubnije što se cijela priča o II obveznom mirovinskom stupu od samog početka javnosti prodavala gotovo kao da je riječ o III, dobrovoljnom stupu. Razlika je, međutim, ključna, u II stupu građani nemaju stvarnu kontrolu nad svojim sredstvima niti slobodu raspolaganja, dok se odgovornost za loše ishode sustavno prebacuje upravo na njih. Sustav koji obećava sigurnost, a proizvodi gubitnike, ne može se opravdati PR retorikom.
Činjenice su neumoljive, za više od tri četvrtine budućih umirovljenika povratak u I stup pri umirovljenju financijski je povoljnija opcija. Kombinirana mirovina isplativa je tek manjem broju ljudi s iznadprosječnim primanjima tijekom radnog vijeka. I da, koliko god to nekima zvučalo grubo, „isplativija“ je radi nasljednika nekima od onih koji zbog zdravstvenog stanja realno ne očekuju dug mirovinski staž. Sve ostalo su uljepšane poluistine.
Zato je krajnje vrijeme da MRMS prestane manipulirati statistikama i emocijama građana. Umirovljenici ne trebaju propagandu, nego istinu, jasne informacije i sustav koji neće profitirati na njihovoj nevolji. Mirovinski sustav mora služiti ljudima, a ne PR strategijama.
Sve dok se II stup brani uljepšavanjem stvarnosti, a ne činjenicama, odgovornost za osiromašenje umirovljenika leži izravno na onima koji ga takvim održavaju.
U Zagrebu, 31.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment