Bahata izjava Jasmine Markote, predsjednice županijskog HSU-a, kako „nije vrijeme“ za ozbiljnije podizanje mirovina jer „proračun to ne može podnijeti“, školski je primjer političkog apsurda i izdaje vlastite baze. One baze koju ta stranka „predstavlja“ iako nikada samostalno izabrana, osim kao „parazit i smokvin list“ na tuđoj listi. Dok se umirovljenici diljem Hrvatske bore s mirovinama koje su među najnižima u EU, predstavnica te stranke, koristi retoriku ministra financija, a ne osobe koja bi se trebala boriti za najranjiviju skupinu društva.
Zanimljivo je kako proračun „ne može podnijeti“ mirovine, ali je bez problema podnio nedavna, gotovo sramotna povećanja plaća državnim i lokalnim dužnosnicima. Dok se novac poreznih obveznika neracionalno troši na sumnjive subvencije, gubitničke sudske sporove proizašle iz loših odluka i investicije koje godinama ne donose nikakav plod, umirovljenicima se servira „realnost“!?. Dok se ulaže u druge države i njihove institucije, dok političari koriste neograničene benefite i pored enormno visokih plaća, dok se astronomskim svotama uređuju njihova „radna“ mjesta, njihovi vozni parkovi, dok se ponašaju poput pijanih milijardera na svakom koraku, za veće mirovine, sredstava nema!
Markota spominje niske plaće kao razlog slabog punjenja fondova no, zaboravlja spomenuti da upravo njezina koalicijska vlast stvara okvir u kojem mladi i kapital bježe van, dok se novac unutar države troši na održavanje glomaznog i neefikasnog aparata. Umjesto da HSU bude brana rastrošnosti i glas koji traži preusmjeravanje svakog centa iz promašenih projekata u mirovinski fond, oni su postali pasivni promatrači koji „razumiju situaciju“, pa čak je i opravdavaju.
Tvrditi da se mirovine ne mogu dizati jer „ogroman dio proračuna ide na mirovine i socijalu“ je opasna manipulacija. Mirovina nije socijalna pomoć, već zarađeno pravo a socijalne slučajeve u najvećoj mjeri stvorila je upravo država svojom politikom i takvim političarima. Ako je HSU spao na to da opravdava nemirnu starost svojih birača dok istovremeno participira u vlasti koja novac troši netransparentnonji, pa ulažući i izvan granica države, postavlja se pitanje: Čije interese ta stranka zapravo zastupa?
Sve dotle dok god je političarima „vrijeme“ za vlastite privilegije, a „nije vrijeme“ za one koji su te njihove privilegije svojim radom omogućili, ovakve izjave nisu ništa drugo nego uvreda za zdrav razum svakog umirovljenika i onog, tko će to sutra postati. Za ovakve izjave, bilo koja stranka umirovljenika, zaslužuje teške izborne posljedice.
Branko Knežević
Leave a Comment