Malo tko se više sjeća priče kako je jedne vruće ljetne noći, za vrijeme operne predstave u amfiteatru u Veroni, finalizirana definitivna prodaja hrvatskog farmaceutskog diva Plive američkom BARR-u, sa svim vlasničkim pravima. Nekoliko godina poslije BARR je Plivu prodao izraelskoj kompaniji TEVA. U parlamentarnoj demokraciji osnovno načelo funkcioniranja vlasti je trodioba vlasti i razvijeni mehanizmi kontrole vlasti, neposredno od strane naroda kroz izbore i posredno kroz funkcioniranje svih poluga vlasti koja kroz zakonodavnu, izvršnu i sudsku domenu osigurava vladavinu prava, omogućava društvo jednakopravnih građana, sa svim pravima i obavezama, disciplini i odgovornosti, u naročitoj primjeni prema vršiteljima javnih dužnosti koje su im od naroda povjerene. Slijedom tih načela, u pravnoj državi od Vlade i njenih dužnosnika očekuje se vjerno služenje svom narodu i strogom vođenju računa o čuvanju nacionalnih interesa, bez mita, korupcije i pogodovanja bilo kome, bilo kojim činom koji bi te nacionalne interese ugrozio. U protivnom, pravna država poziva na odgovornost i pokreće kazneni progon. Nažalost, taj proklamirani i institucionalizirani princip najmanje se primjenjuje u Hrvatskoj, odnosno djeluje na sporadičnoj razini, što samo dokazuje da su se sve vladajuće garniture, od kada je samostalne Hrvatske, u kontinuitetu odnosile veleizdajnički prema nacionalnom blagu Hrvatske, rasprodajući sve vrijedno ispod realne cijene, uz gotovo sigurno, veliko mito.
U ovom članku pričamo priču o Plivi, a jednako bi mogli govoriti o bankama, INI, Telekomu i puno ostalih koji su poslovali profitabilno, zapošljavali ljude i donosili veliku dobit sebi i državi.
Slučaj Plive je simptomatičan jer se može smatrati paradigmom u oslikavanju karakternih profila političara koji su vodili Hrvatsku i o mjeri kojom su oni voljeli državu kojoj su bili na čelu.
U nastavku, donosimo kratki vremeplov Plive, kako se razvijala i što je bila i predstavljala u trenutku kada je netko jako pokvaren odlučio takvo blago izvlastiti iz portfelja hrvatske države.
Dakle, počeci PLIVE nastali su u Karlovcu 1921.god. u tvornici ”Kaštel” koja 1928.god. seli svoje pogone u Zagreb gdje se vlasnici povezuju sa dr. Vladimirom Prelogom koji se angažira u rukovođenju strukom i razvojem, a rezultat je lijek streptazol 1936.god., čime tvrtka postaje hit na tržištu i ostvaruje golem financijski uspjeh. U daljnjem razvoju ”Kaštel” se 1942. god. ujedinjuje sa Državnim zavodom za proizvodnju lijekova i vakcina, po čijoj skraćenici nova tvrtka dobiva ime PLIVA. Nakon II svjetskog rata, 1952.god. se osniva Plivin istraživački Institut, kao temelj buduće znanosti i razvoja, koji je 90-tih predstavljao svjetski i znanstveni vrh, po opremi vrijedan stotine milijuna eura. Do 1985.god. PLIVA je narasla do brojke od 6500 radnika, a godišnji izvoz na zapadnoeuropsko i tržište USA iznosi 100 milijuna dolara, te isto toliko i na tržište istočne Europe i SSSR-a, pri čemu proizvodna paleta broji 2500 proizvoda. U periodu od 1976. do 1986. uvedeno je u proizvodnju 132 nova lijeka, od čega je njih 58 razvijeno na osnovi vlastite sirovine i recepture, uz napomenu da 90% svih proizvoda predstavlja rezultat vlastite tehnologije.
Veliki uspjeh PLIVA ostvaruje 1979. kada je patentiran originalni azitromicin (sumamed), čime se uvrštavamo među samo 9 zemalja svijeta sa vlastitim izumom antibiotske supstance, za kojeg je proizvodna licenca 1986.god. prodana velikom PFIZERU koji njime pokriva tržište zapadne Europe i USA. U periodu nakon toga prihodi od azitromicina iznose 3 milijarde dolara, a neposredno prije Domovinskog rata PLIVA broji 7500 radnika.
Suludom hrvatskom privatizacijom 1991.god. imovina PLIVE se pretvara u dionice i stavlja na prodaju, s tim da po odredbama privatizacijskog akta i radnici imaju pravo povlaštenog otkupa do 20% svih dionica. U kratkom vremenu PLIVA dobiva strane vlasnike u vidu BARRA i kasnije TEVE, a rukovođenje preuzima strani menadžment. BARR (1000 radnika) kupuje PLIVU (7500 radnika) za samo 2,2 milijarde dolara (sjetimo se naprijed navedenog iznosa zarade samo od azitromicina). Novi menadžment (stranci koji zahtijevaju da se na službenim sastancima u PLIVI govori engleski jer ‘hrvatski ionako ne služi nikome’), golemu dobit od azitromicina i ostalih PLIVINIH proizvoda, a koji iznose više od 3 milijarde dolara, poslovnom odlukom raspoređuje tako da samo 450 milijuna dolara ulaže u PLIVINE pogone u Hrvatskoj, a sve ostalo u akvizicije drugih farmaceutskih kuća u Europi, upitne poslovne opravdanosti, čime se PLIVA dovodi do kraha, zatvaranja pogona i otpuštanja radnika. U periodu od kada TEVA gospodari PLIVOM, dolazi do demontaže vrijedne opreme iz PLIVE i njenog odvoženja u pogone TEVE po svijetu.
Zaključno, velika i slavna PLIVA plod je pameti hrvatskih ljudi, radnika PLIVE i hrvatske znanosti koja je razvijala ovu kompaniju 80 godina u kontinuitetu, sa istančanim sluhom za značaj uključivanja znanosti u razvojni proces kroz osnivanje Instituta, u kojem se je zapošljavao mladi školovani hrvatski kadar. Slučaj moćne PLIVE dokazuje da i domaća pamet, uz nesputanu i oslobođenu kreativnost, na temeljima znanosti i osmišljenog razvoja, može biti uspješna i konkurentna u svjetskim razmjerima. Bespogovorni apologeti hrvatske privatizacijske katastrofe u pravilu su rasprodaju ili gašenje nekadašnjih socijalističkih giganata, pravdali lošim socijalističko samoupravnim kadrom. Slijedeći tu logiku sve što smo naslijedili iz socijalizma nije valjalo ništa, sve je trebalo sravniti sa zemljom, a na tlu nekadašnjih tvornica napraviti strane trgovačke centre. PLIVA ovakvu sudbinu nije doživjela zbog lošeg vođenja od strane samoupravno-socijalističkog menadžmenta nego suludim političkim odlukama nove hrvatske države, koje su dovele do nepotrebne i po nacionalne interese katastrofalne privatizacije PLIVE, INE, H-TELEKOMA i drugih.
Naprijed navedene činjenice dokazuju opravdanost naslova ovog članka. Žalosti činjenica da zbog ovog čina nitko nikada nije pozvan na nikakvu odgovornost. Pretpostavljamo, zakonski je sve čisto. Izvršna vlast je sve naštimala kako bi imala diskreciono pravo prodavati imovinu naroda u bescjenje, u slučaju Plive kompaniju su prodali za vrijednost njene godišnje dobiti. Nedostatak mehanizama sankcioniranja ponašanja protivnom nacionalnim interesima uz nedostatak bilo kakvog propitivanja bogaćenja na javnoj funkciji, što implicira nečasne radnje i korupciju, dovodi do eskalacije bahatosti. Najbolji primjer je Vladine grupacije kolokvijalnog naziva Borg, okupljene oko potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Grupa Borg je najprije pisala zakon o restrukturiranja Agrokora (Lex Agrokor), da bi kasnije temeljem tog istog zakona za savjetničke usluge u procesu restrukturiranja Agrokora naplatila pola milijarde kuna (https://www.index.hr/vijesti/clanak/danas-je-postalo-jasno-plenkovic-je-sef-grupe-borg/2089641.aspx) Sada zamislite koja je to pamet koja toliko vrijedi i koliko onda tek vrijedi tim NASA-e koji šalje rakete na Mars i duboki svemir. Ogledan primjer kako se na legalan način može pljačkati vlastita država – zemljo otvori se! Isključivo zbog prikrivanja ovakvih činjenica, javnost treba zabavljati s 1941-ovom, Thomphsonom, Dabrom, ‘za dom – spremni’ itd.
E, moj narode!
Anđelko Jeličić
Leave a Comment