By Podjeli
Država mora od nečega živjeti rekao je jučer Predsjednik.
Danas je Dan siromaštva,
pa treba reći da i građani moraju od nečega živjeti kako bi država mogla postojati.
Plenković nas je počastio obećanjem da neće dopustiti da padne standard građana.
Standard većine građana ne može niže pasti, nalazi se u crnoj rupi
do koje ne dopire ni tračak svjetla.
U nekad bogatoj Slavoniji ljudi stoje ispred Caritasa da bi dobili kilu brašna. U Slavoniji gdje su se nekada
” zlatila polja žita.”
Danas polja više nisu naša, mlađi ljudi po Europi rade na poljima drugih gospodara da bi doma prehranili iscrpljene starce koji ni do,
Caritasa više ne mogu.
Danas se iz Slavonije odlazi, ugašene su sve šećerane, a Đuro Đaković je pred preuzimanjem tvrtke iz Češke.
Na obalama Orljave više ne šeću švelje ,
morale su tražiti život uz neke druge rijeke.
Ništa bolje niti u drugim krajevima, ne bijele se više polja,na putu do mora,
od stada ovaca .
Na putu od Varaždina do Splita bezbrojni pusti pašnjaci,
ne šarene se krave na ispaši, a sve je manje kukuruznih polja od Slunja do Zagreba.
Jučer održan Sajam poljoprivrede, a na njemu govore političari,
niti jedan “gazda” nema mjesta za pozornicom već se nižu političke poruke
o uspjesima političkih odluka
koje su u konačnici prepolovile poljoprivrednu proizvodnju.
Država premrežena firmama koje nemaju niti jednog zaposlenog, čak ni kuće na adresi samo ime na poštanskom sandučiću,
koji je i iznajmljen u svrhu
da nosi ime fantomske tvrtke preko čijeg računa se slijevaju milijuni novaca u porezne oaze.
Sudovi zatrpani sudskim procesima od Vukovara do Dubrovnika
sa zvučnim imenima političkih autoriteta.
Plenković smatra velikim uspjehom što je Agrokor raskomadan i rasprodan
od stranih banaka u čije ruke je dospio po savjetu grupe Borg,
Savjetnici su na rasprodaji usisali milijune ,
a dioničari ostali bez dionica,
a mirovinski fondovi bez dionica i novaca koji je potrošen za spas dionica.
Najbrojniji optuženici su ministri
iz vladajućeg HDZ-A, Kuščević, Žalac, Marić, Kalmeta, Rimac, bivši Premijer u zatvoru.
U Saboru se smjenjuju ljudi koji su odveli svoje tvrtke u stečaj pa se uvalili u saborske klupe
da si osiguraju dobru mirovinu.
Porezni dugovi pušteni u zastaru, a bespovratna sredstva
koja su im dodijeljena
za unapređenje proizvodnje potrošene na skupe “terence” i kuće na moru
Zagreb devastiran, po jednom ostvarenom projektu tri nova bogataša,
a milijuni dugova. Najskuplja žičara nikoga nikuda ne vozi,
a svaki mjesec hladni pogon plaćaju Zagrepčani.
Umjesto da krivci i kriminalci koji su doveli do toga sjede u istražnom zatvoru
imaju široko dostupne medije da šire paniku i obezvređuju napore nove garniture na vlasti u Zagrebu .
Vladajući pustili na Tomaševića ljude
koji liče na roj komaraca koji prenose papatači groznicu.
Zuje i ujedaju, a puni razarajućeg otrova.
U takvim uvjetima naš Premijer kaže da se neće dopustiti da se ugrozi standard građana.
Čovjek je poput zalutalog turista
iz daleke zemlje i pojma nema kako mu žive građani.
Izgleda da čita samo optimizmu prilagođene statističke podatke
. Nema pojma da jedan umirovljenik u Hrvatskoj velikom investicijom smatra promjenu žarulje,
kad pregori niti ju ne mijenja, jer se nada manjem računu za struju.
Da popravak veš mašine godišnja investicija, da su trakice za mjerenje šećera,
luksuzna roba koja se odgađa za bolja vremena.
U svijetu nema financijskog savjetnika koji bi razvukao prosječnu Hrvatsku penziju tako da plati račune i da uz to ima za hranu
..Još je gore roditeljima koji podižu djecu,
najviše od svega, boli nemoć.
A država koja mora od nečeg financirati
provela je kazneni postupak protiv jednog prosjaka u Opatiji
koji je isprosio 15 kuna
. Zaplijenjeno mu je 15 kuna i sud u Rijeci je uplatio tih 15 kuna u proračun,
a njemu za prošnju dosudio kaznu od 160 kuna.
Poslije dublje analize “Sud”
je ustanovio da se kazna ne može naplatiti jer čovjek nema ništa vrijedno 160 kuna.
15 kuna ostalo je državi .
Danas obilježavamo “Dan siromašnih”, zbog toga što
“Sit gladnom ne vjeruje”,
Siti će zauzeti govornice puni samilosti s gladnima,
a poslije prigodnih obećanja, sjesti
u skupocjeni blindirani automobil, čija će mu vrata otvoriti šofer, uvaliti se kožna grijana sjedala,a tamna stakla će ga odvojiti ,
da ne gleda sirotinju po ulici.
Za ovu godinu više
neće ništa napraviti, da sirotinje bude manje.
Licemjeri, neće proći,
ostanite tiho danas!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
