Penzioneri su pokradeni dva puta , iz mirovinskog fonda i od Bandića….

Podjeli

Kada 20 godina pretvorite u dane dobijete 7305 dana.
Kada 8,2 milijarde podijelite s brojem dana u 20 godina dobijete 1.122.518.
Toliko je ostavio nama Milan Bandić duga poslije svoje smrti po jednom danu svoje vladavine.
Svaki dan milijun jedan, sve “Snježne kraljice “,” Ljeta na Savi” žičara, ali i sapun u školi, sve  to još treba platiti.
A HDZ pere ruke od svega, otrovno pljuckaju po čovjeku koji je zbrojio dug. Reže i brane Plenkovića koji je imao “pakt” s Bandićem, Kolinda  kao prijateljica  i u zatvoru, prijateljica na slavlju. Lopovu je slala plišanoga medu da mu pokaže koliko joj je drag.
Sad znamo zašto je Bandić pobjeđivao, dugovima je pokrivao dugove i nikome nije odgovaralo da se otkrio visina duga.
Još se javlja i Mirka desna ruka koja je imala uvijek olovku pri ruci da mu ju doda kada je trebalo dug potpisati.
Umjesto da zauvijek ušute oni koji su svojim rukama potvrđivali njegove olovke oni napadaju i bjesomučno grizu. Dr. Herman časno zanimanje doktora prometnuo se u zaštitara svetosti Sv. Andreja. A ništa u svemu tome nije sveto, dr. Herman obiteljski prijatelj po romantičnoj obiteljskoj vezi, jako prlja svoj ugled liječnika.
Kada se jedan doktor na ovakav način posvetiti politici morao bi računati na to da su njegovo školovanje plaćali građani Hrvatske, oni isti koje je Bandić svaki dan zadužio za više od milijun kuna. Neka vrati građanima cijenu svog školovanja pa nek se onda posveti politici.
Penzioneri koji su oštećeni zbog namještanja mirovina, za koje je gospođa koja mu je omogućila bezbrižno odrastanje s novcima koje je primila kao mito za to.
Penzioneri su pokradeni dva puta, iz mirovinskog fonda i od Bandića za plaćeni prirez, a doktor nema srama i veli da idemo dalje.
Penzioneri su u ovoj državi slobodna meta, najprije je pokraden mirovinski fond, navodno, za potrebe rata, onda se ratnim porezom opet financirao rat, onda su u ratu prevareni privatizacijom. Kupili su dionice firmi koje su novi vlasnici uspješno sproveli u stečaj, radnici dobili otkaz i penalizirane mirovinu, dionice na burzi mahom bez vrijednosti
Kako da jedan penzioner koji je odradio životni vijek, da vjeruje Andreju Plenković koji jučer veli da je gospodarstvo u punom zamahu, jer smo spojili Pelješki most i ugovorili kupnju bojnih aviona, a kao treću uspješnicu navodi bezvizni režim za put u Ameriku.
Pelješki most radili su Kinezi, a financirala EU, za avione za prvu ratu uzeli su, navodno, novce iz Fonda za obnovu od potresa.
Milan Bandić potrošio je novce iz “Fonda za pomoć u slučaju elementarnih nepogoda”, za doček nogometaša, a Andrej Plenković za avione, od ljudi koji spavaju u kontejnerima.
Bandić je umro, ali politika je formirala novog bezdušnog još i goreg slavohlepnika koji gazi preko siromašnih staraca, preko stradalnika, da bi okitio revijalne prigode, sletovima skupocjenih igračaka, dok mu starci koji su pokradeni kopaju po kontejnerima.
Sve to otezanje oko obnove izgleda je bilo namjerno da se pripremi teren za velike igrače koji će preusmjeriti “Fondove” prema svojim afinitetima , a ne potrebama građana.
“Zet” je dao garancije žičari, žičara ne radi, a građani plaćaju hladan pogon 370 000 mjesečno, 4 400 000 godišnje. Žičara, ne može dobiti dozvole, jer se u izradi kumovalo i pogodovalo.
Ništa nije važno, Premijer i dalje omalovažava i pamet građana, saborske zastupnike koji se usude progovoriti, imenovao svoje čuvare aure koju si je u svojim snovima stavio na glavu. Auru mu čuva Jandroković koji je isti posao radio i Sanaderu.
Sanader s milijunima na računima našeg novca na kojeg bi isto trebali zaboraviti. Robert Ježić i dalje čuva mito i na to bi trebali zaboraviti.
Vidošević s milijunima čeka da padne u zaborav, i još mnogo njih koji još nisu ni otkriveni.
Bandića bi trebali zaboraviti i njegov milijun duga po danu vratiti, stradalnike bi trebali zaboraviti nek se snađu ili strpe dok EU pošalje druge novce, možda onda nešto sitno i dobiju.
A trebali bi štovati lik i djelo” Sveca Andreja”  koji petinu proračuna dobije od EU, drugu petinu od turista iz EU, treću petinu izmuze na PDV na hranu i energente, a tek dvije petine otpadaju na  gospodarstvo koje je potpomognuto prilivom novca od onih koji ga vani zarađuju.
Ova Vlada “u pogonila” je sve muzilice dostupne u najcrnjim scenarijima horor filmova.
Otkazuju se operacije jer nemaju kadrova, a plaćamo zaštitare za prazne stanove i radnike koji održavaju žičaru koja nikuda ne vozi.
U Hrvatskoj je na sceni tragedija i opet treba pjesma, budilica, pjesma koja će otvoriti oči i suočiti ljude s istinom
” Ne zaboravite na starce koji gladuju,
 Ne zaboravite na ljude u kontejnerima.
 Ne zaboravite na ovršene i blokirane.
  Ne zaboravite ona one koji nemaju.
  Ne dopustite da se zaborave oni koji su vas pokrali i još vas potkradaju.”
Hoćemo ju uskoro
skupa otpjevati, na Trgu Sv Marka uz željeznu ogradu, koju su postavili sebi za zaštitu!
Dragica Trumbetaš

Podjeli
Leave a Comment