OSVRT…

ISELJAVANJE:

-Radno sposobni neprekidno  odlaze u tuđinu, uglavnom ne zbog karijere ili povećanja standarda već odlaze zbog osiguranja gole egzistencije, neki zbog  mobbinga, neki jer ne mogu podnijeti nepravde koje gledaju svakodnevno, mjesecima, godinama, zbog apatije i bezizlaznosti.

 

UVOZ, JAVNA NABAVA:

-Uvoze se nekvalitetni proizvodi, koji su upitne trajnosti i funkcionalnosti, od odjeće, metalnih proizvoda, predmeta za kućanstvo, igračaka, farmaceutskih proizvoda, što brzo završi kao smeće i povećava nam ekološke probleme, dok oni koji to potiču pune džepove našim novcem, a naša proizvodnja kvalitetnih proizvoda se guši, jer treba kupovati jeftinije, takvo dugoročno djelovanje vodi u propast niza naših subjekata, ugrožava zdravlje čovjeka i prirode.

– Javna nabava u dobrom dijelu slučajeva teži što jeftinijem ponuđaču, a kvaliteta dobivenog proizvoda i usluge se ne uzimaju kao bitni parametri, no onaj tko odlučuje treba sve parametre odvagnuti, biti odlučan i donijeti odluku kojom se štiti i kvaliteta, i domaći proizvođac, pa makar bilo i skuplje.

-Najlakše je  uvesti iz Kine, obično oni imaju najjeftiniju trash robu, no ne razmišlja se o posljedicama po naše privredne subjekte.

-Kod nas znade biti skuplje zbog raznih namještanja natječaja, no ovdje nisam na to mislio.

-Uvozi se hrana u ogromnim količinama, i to onih vrsta koje možemo sami proizvesti. Kvaliteta svakakvog „smeća“ iz uvoza i one hrane koju smo proizvodili i koju možemo proizvesti je neusporediva, bilo da se radi o mesu, mlijeku, voću, povrću ili prerađevinama čija je baza proizvedena u našoj domovini.

-Uvozi se i voda, dobar dio naših izvora je kroz koncesije dat strancima na eksploataciju.

-Uvozimo velike količine predmeta od drveta, dok se naše najkvalitetnije drvne sirovine (trupce) izvozi, umjesto da mi izvozimo finalni proizvod.

-Uvozimo svakojake vrste građevnog materijala, koji možemo sami proizvesti (cigla, crijep…).

 

MASOVNA PROIZVODNJA, POTROŠAČKI MENTALITET, EKOLOGIJA:

-Poradi bogaćenja prokletih i iz drugih neopravdanih razloga isforsirana je masovna proizvodnja svega i svačega, a paralelno se pazi da se održi potrošački mentalitet, rezultat čega je da danas imamo neopisivo bogate pojedince, da je većina stanovništva siromašna, poremećeni su ljudski odnosi u većem obimu, narušeno je zdravlje ljudi na svim razinama, .. Dobrano smo povrijedili prirodu, zagadili smo vodu, zrak, tlo, i ne prestajemo, desetkujemo floru i faunu neprekidno, smeća na sve strane. Zbog gomilanja novca, moći, najrazornijih oružja?

 

DUŽNIČKO ROPSTVO, STRAH:

-Robovlasništvo na perfidan način je svuda prisutno, zadužene su države i stanovnici do te mjere da je gotovo nemoguće u postojećim okvirima ikada se osloboditi okova.

Čovječanstvo živi  strahu, ne stvaraju se uvjeti da se strah suzbije već obrnuto.

Svjedoci smo raznih užasa koje su izazvale psihopate: interniranje u gulage staljinističkog tipa, konc. logore fašističkog tipa, logore za preodgoj po kineskom modelu, holodomor, medicinska istraživanja, sve vrste seksualnih zločina, najsvirepiji načini ubijanja i mučenja ljudi, dakle prevelika koncentracija moći u rukama šake psihopata ne može dovesti do napretka već do propasti civilizacije.

Okolnosti u kojima današne čovječanstvo živi ukazuje da se baš psihopati nalaze u vrhu piramide globalnog svijeta, za sluge na nižim razinama postavili su sebi slične vjerne pse. A onaj najniži kojega bi takva jedna moćna struktura trebala štititi taj je od strane svih njih pritisnut u tolikoj mjeri da mora eksplodirati, ako se takav sustav s takvim ljudima ne razori.

Navodno ima jedna zemlja na svijetu kojoj je mjerilo napretka količina sreće njezinih građana, nažalost u ovom materijalističko-hedonističkom sustavu sreća naroda nije prioritet vladajuće kaste.

 

RAZARANJE OBITELJI, ZDRAVLJA, ISELJAVANJE:

Primjer ubojstva osnovne stanice društva-obitelji:

Mladi ljudi se zaljube, osnuju obitelj, čak se uspiju zaposliti.

U najboljem slučaju rade oboje i primaju dvije radničke, obično minimalne plaće.

Odluče se dignuti kredit da ne budu podstanari, nakon nekog vremena banka digne kamatnu stopu, pa to prežive.

Potom kroz neko vrijeme jedno od njih izgubi posao, ne svojom krivnjom, banka traži vraćanje kredita, nema milosti.

Da se sačuva dom nezaposleni se prebacuje u tzv. sivu zonu da zaradi koliko je potrebno da servisira kredit i osigura minimalne egzistencijalne uvjete, netko se prebaci i u kriminalne sfere.

S vremenom život je sve nepodnošljiviji, pa se odluče za odlazak u inozemstvo, banka zgraba nekretnine, a oni opet podstanari. Oni labilniji se raziđu, a ako imaju potomke tada se pakao produbljuje.

Izigravanje ustavnog prava na dom istjeruje ljude iz države, a pakleno oružje zvano Ovršni zakon tjera ljude u inozemstvo, očaj, propast i nažalost u smrt (suicidi ovršenih nisu nepoznanica).

Kada se osoba razboli nije poželjna za poslodavca, pa ju jednostavno odstrani. Dakle bolest nastupila, posao izgubljen, a krediti stižu na naplatu, banka otme sve pa na ulicu, što je osobito tragično kada djeca s majkom završe na ulici, a potom joj djecu još oduzme CZSS. Potom se određeni članovi društva, osobito oni koji su svojim „spavanjem“, sebičnošću i drugim negativnim osobinama doprinijeli tome čude otkud suicidi, otkud psihičke bolesti.

Dakle Ovršni zakon ovakav kakav jest uz određene prateće akte je ubojica dostojanstva čovjeka, moćno sredstvo porobljavanja i obezvrijeđivanja čovjeka, zbog kojega se dobrano bogate pohlepni lihvari, utjerivači dugova i razna piskarala, a i izvrsno latentno sredstvo za urušavanje gospodarstva i suvereniteta države.

Mora se mijenjati!

 

MOBBING, ZAKON O RADU, BESRAMNO ISKORIŠTAVANJE, DEROGIRANJE PRAVNOG SUSTAVA:

Mobbing je prisutan u ogromnom broju tvrtki, no zbog straha od gubitka posla, odnosno održanja kakve takve egzistencije radnici uglavnom ne pružaju otpor, a oni koji ga pruže loše završe.     Mobbing postoji u svim mogućim oblicima, dugogodišnji rad pod takvim režimom nagriza zdravlje radnika, i psihe i tijela.

Određeni poslodavci prijavljuju radnike na 4 satno radno vrijeme, dok radnik realno provede na poslu između 8 i 12 sati, a opet šuti jer je pitanje hoće li ikad više naći posao.

Nadalje, nakon redovnog radnog vremena, ako ono i postoji znaju se određeni poslodavci sjetiti da im treba očistiti izmet od psa jer se pas uneredio eto baš na travnjaku, treba nekakva drva pocijepati, nešto iznijeti, nešto unijeti, a radnik opet šuti, dok ga je dijete doma željno vidjeti, ali šef je šef, ipak ti „dao“ posao.

Razno razne inspekcije i njima slične službe okreću glave od ajkula, a hvataju srdelice, koji kukavičluk, koja pokvarenost.

Čovjek kupi pecivo u pekari i ide na posao, u pravilu će biti prije kažnjen jer nema račun kod sebe za to pecivo, koje će mu možda biti jedini obrok na poslu, nego onaj koji zataji enorman iznos poreza.

Policajac će radije čovjeka kazniti za nekorištenje pojasa, jer ne smije pijanom čelniku jedinice lokalne samouprave oduzeti vozačku dozvolu, kao niti poslodavcu njegove supruge jer treba preživjeti. Još ako je na taj posao došao nepotizmom, ili na druge nepoštene načine, nestručan je i pokvaren onda ga niti savjest ne peče, zar je čudno s obzirom na takav sustav da načelnik krim. policije krade iz sefa, da načelnik za suzbijanje prostitucije prijateljuje s makroima, da sudci oslobađaju počinitelje najtežih kaznenih djela, a prekršitelje banalnih propisa trpaju u zatvore.

Derogirani su svi standardi, zar je slučajno da je odavno ukinuta Srednja policijska škola, da su materijalni i kadrovski uvjeti za rad sudova, državnih odvjetništava, redarstva, inspektorata minimum minimuma, a ponegdje i ispod toga, dok se birokracija u centrima tih tijela višestruko povećala.

 

 

HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, AGENCIJE ZA ZAPOŠLJAVANJE:

 

Postojanje raznih agencija za zapošljavanje pored Hrvatskog zavoda za zapošljavanje? Tko sve od toga ima koristi, koliko novca izvlači ta neproizvodna ekipa?

 

Jednog dana od svega ovoga čovjeku se smrkne, spakuje kofer i ode iz domovine, daleko.

 

ZAKLJUČAK:

 

Koliko bi se još moglo pisati o ostalim temama, nažalost o kojoj god da se piše svugdje se vide devijacije koje variraju od manjih do katastrofalnih razmjera, rijetko se može izraziti zadovoljstvo temeljeno na ponašanju i djelovanju onih koji bi trebali služiti narodu, čovjeku.

Sve ove teme ako se dublje analiziraju dovode do zaključka da je raznim činjenjima i nečinjenjima od nesposobnih, neodgovornih, kukakvnih, prodanih političara i njihovih slugu uspostavljen sustav koji razara čovjeka i suverenitet države, dakle treba nam novi sustav oplemenjen s najboljim ljudima koji se mogu i moraju suočiti sa silnim izazovima koji su pred nama, moramo zaustaviti razaranje države i naroda koje se događa uglavnom na najperfidnije načine, kako bi se svaki čestiti pojedinac u našoj državi osjećao poštovan, siguran, zadovoljan, da se ponosi svojom državom, narodom i svojim ljudima u državnoj upravi, a ono najbitnije da opstane na ovim prostorima, i da njegovi potomci ostanu na svome, da ne budu gladni pored obilja, da ne budu sluge u svojem dvorištu ili u tuđini.

Mario Tolić