By Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća grada Korčule vijećnici oporbe Šale (HDZ) i Volarević (HSP) postavili su blaga pitanja ravnateljici Marelić i gradonačelnici Silić Maroević u svezi rada Dječjeg vrtića, na što se nadovezala i vijećnica Pačić Unković (Možemo) žustrom, na momente žestokom raspravom o stanju u Gradskom muzeju.
Ovo ste mogli popratiti u medijima, ali potrebno je na cijelu priču staviti još malo svijetla.
Uredbom Vlade RH od 1. ožujka 2024. godine stupio je na snagu novi Pravilnik o koeficijentima za radna mjesta odgojitelje prema kojemu su svi vrtići u okruženju dobili povećanje primanja, ali ne i odgojiteljice u vrtiću Korčula. Gradonačelnica se ne može izvlačiti da nije bilo novaca za plaće odgojitelja zbog poznatih problema s otplatom zemljišta u Kalcu, budući da su oni krenuli tek kasnije u kolovozu. Istina, postoji Kolektivni ugovor s Gradom, koji je potpisala Gradonačelnica, ali ga ne poštuje.
Iako je po zakonu dovoljno bilo i 4, održano je čak 19 sjednica Upravnog vijeća, što može sličiti i bespotrebnom rasipanju resursa, ali tumačiti i potrebom nekih od članica vijeća da pokazuju svoju moć. Uz to Upravno vijeće Vrtića nakon odlaska Ivane Pačić Unković preko 7 mjeseci nema trećega člana iz reda Osnivača (ostala su 2, te 1 iz reda roditelja i 1 iz reda odgojitelja), tako da cijelo ovo vrijeme rade u krnjem sastavu, što Gradonačelnica, koja je sukladno Statutu Vrtića bila dužna postaviti novoga člana u roku od 30 dana, ne prihvaća kao problem.
U Izvješću o radu Vrtića, koje su dobili Gradski vijećnici nisu navedeni nadzori Prosvjetne inspekcije i njihovi rezultati i mjere, već u osvrtu o radu koji je iznijela ravnateljica, pa će se i u Vrtiću i Gradu arhivirati Izvješće u kojem ne postoje nadzori Inspekcije.
Ravnateljica je rekla i to kako su skupine organizirane po Državnom pedagoškom standardu, što nije istina budući da su Jasličke skupine prenatrpane. Iako bi sukladno propisanim pravilima svaka od skupina trebale imati do 12 djece, one imaju 16, 17 i 19 djece na dva odgojitelja u tri skupine. Svaka skupina ima i po dvoje djece s teškoćama. Odgojno obrazovni rad se svodi na minimum, silom okolnosti preostaje im praćenje da se nekom od malešnih slučajno ne dogodi kakva nezgoda.
Dan nakon održane sjednice GV jedna od djelatnica se loše osjećala, zbog stresa otišla na bolovanju i izgleda namjerava predati zahtjev za otkaz ugovora o radu i otići, a još neke razmišljaju o tome.
Gradonačelnica je izjavila da su se prije djelatnice njoj žalile na bivšu Ravnateljicu, a ne pomišlja koliko je “veliki iskorak” nastao kad se sada djelatnice žale raznim institucijama.
Ravnateljica Vrtića vijećnicima na Gradskom vijeću, kaže da se radi o anonimnim prijavama, ali ni to ne odgovara istini. Za sve prijave se zahtijeva da moraju biti s imenom i prezimenom prijavitelja, njegovim vlastoručnim potpisom, pa čak i s OIB-om.
Koliko se zna jedina je bila anonimna prijava ona koju su Ravnateljica Vrtića i predstavnica Sindikata poslale Gradonačelnici a ona ju proslijedila vijećnicima.
Nije dječji Vrtić iznimka, i prijavu djelatnika Muzeja s njihovim vlastoručnim potpisima Gradonačelnica je nazvala tračem. Toliko o vjerodostojnosti. Već je bilo i prijava inspekciji za mobing a savjet inspekcije je da se pokrene privatna tužba protiv Ravnateljice, budući da oni ne rješavaju po tom pitanju.
Nekoliko djelatnika je zatražilo zaštitu Pučke pravobraniteljice, što jasno nije jednostavan potez, ali treba se upitati koliko im je zagustilo kad su se obratili i tom tijelu. Na sve se nadovezuje i zanimljivi komentar Ivane Pačić Unković kojim je zamjerila Upravnom vijeću Muzeja da ne vode pisane zapisnika, a kao nekadašnja članica Upravnog vijeća Vrtića dobila je rješenje Povjerenika za informiranje o neobjavljivanju zapisnika na stranicama Vrtića i nalog da se isti postave u roku od 15 dana. Povjereniku je poslan dopis u kojem se taj banalni propust opravdava građevinskim radovima, kvarovima interneta, nemanju zaposlenika koji vodi stranice itd., u stvari istina je jedino da se kupovalo vrijeme kako bi skrpali zapisnike.
I slučaj Muzeja je sličan i još drastičniji, Upravno vijeće se postavlja iznad svih, a Gradonačelnica ne poznaje zakon pa to dopušta. Ravnatelj je odgovoran za rad ustanove. Gradonačelnica ne može ili ne želi shvatiti da predsjednik Upravnog vijeća u ovom slučaju Maro Grbić. nema što imati na osobnom raspolaganju ključeve Muzeja i u njega ulaziti bilo kad bez najave Ravnateljici i bez njene ili u najmanju ruku pratnje nekoga od djelatnika, tamo obavljati radnje fizičkog nadzora i baratanja muzejskim artefaktima. Ipak, Gradonačelnica, inače po struci ing. agronomije drži da može prepustiti i dopustiti da gospodin Grbić radi po njegovoj želji. Tako je i srećom propali projekt spomenika, ne zna se kojim poginulim i nestalim braniteljima grada Korčule, mjesto renomiranim akademicima i umjetnicima bila prepustila arhitektonskim biroima, do duše ovlaštenim.
Ima ona “Kad klaunovi dođu u palaču, oni ne postaju kraljevi, ali palača postaje cirkus”, pa da se vratimo na temu.
Mladi Vicko Marelić je bio kustos Centra Marko Polo, koji se organizacijski nalazi pod Gradskim muzejom Korčula. Nakon isteka ugovora od 2 godine svi su očekivali, pa i on sam, da će nastaviti s tim poslom, ali Gradonačelnica mu nije iskazala povjerenje ukinuvši radno mjesto na kojemu je postigao značajne stručne ali za grad i solidne ekonomske rezultate za ovu ustanovu. E sad, možda bi se moglo pretpostaviti kako je trebao o prigodi, kako to kažu “ 80 godišnjice oslobađanja Korčule od fašizma”, uz poznatijeg “ljevičara” Damira Markovinu govoriti o događanjima iz tog vremena.
Vice je objašnjavao “poslodavcima” kako je on znanstveni povjesničar za razliku od ideološkog povjesničara Markovine, a to nešto znači.
Obično se u ovakvim prigodama očekuje glorificiranje pobjede? Jugoslavenske komunističke, narodne armije. Poznavajući Viceta moguće je i pristao referirati, ali tako da na objektivan način prezentira istinu što je izgleda zasmetalo nekim (poznatim) organizatorima revoltiranima nedolaskom Podgoričkog Kic pop hora i predsjednika Milanovića na čije je mjesto s oduševljenjem ali gotovo nezapaženo pokušala stati Ivane Kekin, dok je Markovina “odustao” doći zbog privatnih razloga a možda i što je pukla ljubav prema nekima u Korčuli, usput najavljivao se i njemu nepoželjni prosvjed ovdašnjih braniteljskih udruga. Isplivala je priča sa sastanaka da je radi nezadovoljstva ideološkim stavovima i načinu tumačenja povijesnih okolnosti netko, kao značajan pitanik, kad se o Vickovom nastavku angažmana raspravljalo, rekla da se neće napraviti natječaj: ”Ni govora, jerbo on ni naš”. Svakako Vicko Marelić je prepušten sudbini mnogih naših mladih intelektualaca, za kojima pitanici kurbanski javnosti glume da vape, a prepuštaju ih slučaju. Rekli bi naši stari “Lažu kad zinu” hehe… a Vice je ubrzo srdačno dočekan na fakultetu u Londonu, gdje radi i djeluje. Na žalost lagali bi ako bi rekli da ga kao pravičnog mladog čovjeka ovo nije jako pogodilo. Nas sve ovdje još i više treba sve ovo skupa, pa i njegov odlazak zabrinuti.
Marko Mujan, nezavisni vijećnik u Skupštini DNŽ
