Pravo osobe s invaliditetom ne vrijedi mnogo ako do njega mora čekati mjesecima, dokazivati ga iznova ili se za njega boriti kroz sustav koji joj je trebao biti oslonac. Upravo je na raskorak između prava na papiru i stvarnog života upozorio saborski zastupnik Ivica Baksa, govoreći o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Baksa je poručio da se položaj osoba s invaliditetom ne može mjeriti brojem donesenih zakona, tablica i proračunskih stavki, nego time može li čovjek na vrijeme dobiti rješenje, terapiju, asistenta, prijevoz, pristupačan ulaz ili priliku za posao.
„Iza svakog podatka i svake suhoparne rečenice stoji nečije dijete, roditelj, brat, sestra ili susjed. Stoji stvarni čovjek od krvi i mesa“, rekao je.
Pritom je pohvalio reformske poteze Vlade u proteklom razdoblju, posebno donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o osobnoj asistenciji, kao i povećanje naknada za osobe s najtežim kategorijama invaliditeta.
„Vlada je pokazala političku volju, osigurala nikada veća sredstva u proračunu i prepoznala potrebu da se sustav naknada spoji u transparentniji okvir. To je stvaran pomak i to treba jasno reći“, istaknuo je Baksa.
No, upozorio je da se vrijednost reforme ne vidi tek u zakonu, nego u njegovoj provedbi. Posebno je istaknuo dugotrajna čekanja na vještačenja te slučajeve u kojima su korisnici, zbog kašnjenja sustava, dobivali zahtjeve za povrat već isplaćenog inkluzivnog dodatka.
„Ne može država prvo mjesecima kasniti, zatim pogriješiti, a onda vlastitu grešku naplatiti od djeteta s autizmom, onkološke pacijentice ili obitelji koja se svaki dan već bori s bolešću, terapijama i neizvjesnošću. To nije bila pomoć. To je bilo poniženje“, poručio je.
Pozdravio je odluku ministra Ružića o otpisu takvih dugova i povratu novca onima koji su već uplatili traženi iznos, ali upozorio da se slične nepravde ne smiju rješavati tek kada dospiju u medije.
Baksa je ukazao i na problem nedostatka osobnih asistenata, zapošljavanja osoba s invaliditetom te nepristupačnosti javnih ustanova i prijevoza.
„Pristupačnost ne smije biti deklarativna fraza u strategijama i projektima, nego stvarno pravo koje se vidi u svakodnevnom životu“, zaključio je, pozvavši na brža vještačenja, manje birokracije i snažnije uvažavanje preporuka Pravobranitelja.
Ivica Baksa
Leave a Comment