Dok svaki dan slušamo kako Corona usporava,brojke koje nam prezentiraju to opovrgavaju.
Više se ljudi ne trude da shvate niti mogu razumjeti, ako svaki dan imamo puno preminulih i sve više onih na respiratoru brojke nisu u opadanju nego u porastu.
Uporno ponavljanje da je sve pod kontrolom, a baš ništa nije pod kontrolom.
Kako god bilo s Coronom, ostaju onkološki bolesnici koji niti obavljaju potrebne kontrole niti mogu na preventivne preglede.
Podatci govore da je u ovoj godini 30 % manje operacija, koje za onkološke bolesnike znače produljenje života, a za neke potpuno ozdravljenje.
Osobito je puno manje onih novo oboljelih od melanoma koji spada u vrlo smrtonosne bolesti.
Na godinu tako slijedi, ako se uspijemo riješiti Corone, velika smrtnost od melanoma drugih malignih bolesti za koje medicina odavno ima lijekove.
Ljudi si ne mogu pomoći, prepušteni su na milost i nemilost zdravstvenog sustava, nose sa strepnjom , jer ništa tako učinkovito ne ubija psihu kao neizvjesnost koja nastaje od kada se pojavi sumnja, pa do trenutka kada se uspostavi dijagnoza.
Taj period, to izjeda svakog čovjeka, svaki djelić organizma i zdrav i oboljeli trpe.
Tvornica lijekova “Pliva” masovno zapošljava nove ljude, strahovito je porasla potražnja za antidepresivima, polako tonemo u izmaglicu koja nas sve više odmiče od stvarnosti.
Onkološki bolesnici i stariji ljudi su najveće žrtve ovog vremena.
Siromaštvo je stare ljude prisililo na sve moguće redukcije u potrošnji, niti se mogu hraniti zdravo, niti si mogu omogućiti dodatne preparate za pojačavanje imuniteta, a niti mogu postupati po najnovijem uputama o prozračivanju.
Važući svaku kunu, mnogi nemaju čime platiti grijanje, čuvaju nastalu toplinu, ne usude se otvoriti prozore.
Vlada je ostavila te ljude potpuno na cjedilu, nikakve pomoći, ni u novcu ni u ničemu drugome.
Sve zemlje u okruženju nekako su pomogle, naši su dijelili dvije maske po čovjeku.
Nema tu sreće, biti krajnje okrutan, a s druge strane najavljuje podjelu “Božićnica” u javnim službama.
Lani dok su prosvjetari štrajkali, umirovljene bake i djedovi zbrinuli su školsku djecu, pružili su podršku ljudima koji su htjeli izboriti između ostalog i veće mirovine, hoće li ti ljudi sada podržati apel da se dade nešto i umirovljenicima i njima je Božić, ili će uzeti svoje i okrenuti glavu od onih koji nemaju.
Starost dolazi svakome, oholost ljudi često se obije u glavu okolina, ti simbolični novci dijele se i vjernicima i ateistima i onima druge vjere,
ali se ne da onima kojima najviše treba, a to su stari , bolesni i siromašni.
Svaka takva podjela novca iz zajedničke kase u koju se novci slijevaju ubiranjem PDV, uplatom poreza onih koji rade u privatnom sektoru, ne daje nikome pravo da se nekome daje, a nekome ne.
Od mirovine od 2000 kuna 25% otišlo je natrag u budžet, od svake kile jabuka dvije ste više platili, da bi vladajući imali za dijeliti tamo gdje im se najviše isplati.
Svi umirovljenici koji imaju mirovine manje od minimalca morali bi dobiti “Božićnicu”, oni koji imaju više , polovicu od toga, oni koji imaju mirovine po posebnim propisima ništa, oni imaju Božić svaki mjesec, uzima se onima koji su uplatili u mirovinski fond da bi se njima dalo, koji su svoje potrošili u mladosti.
Samo tada bi se mogli zvati socijalnom državom, s pravom i s ponosom to isticati.
Dragi umirovljenici, vi koji će te u svojim gradovima dobiti Božićnicu,
jer vaši lokalni čelnici misle na vas, čuvajte si te ljude kao oko u glavi, malo je takvih, birajte ih opet, oni su nama ostalima svjetlo u tami, nada da sve može biti drugačije, ako su pravi ljudi na pravom mjestu.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment