Potres kao da je i u ljudima oslobodio višak energije
Suočeni sa smrtnom strahom za sebe i bližnje, nakon što je u svijesti sjelo saznanje da su preživjeli, postali su hrabriji.
Obrana Žinića od strane vladajućih pala je u svega nekoliko dana, shvatili su da se ovaj puta ne isplati braniti neobranjivo.
No njihov uzmak samo je taktička epizoda u smirivanju situacije. Svjesni da Žinić nije jedini da je vrh brijega koji je počeo kliziti očajnički pokušavaju zaustaviti klizanje.Traže se klipovi koji bi se podmetnuli i ovih dana gledat ćemo nanovo epizodu iz filma “Imerija uzvraća udarac.” Bit će tu medijskog linča svih koji su pomogli u razotkrivanju svjesno ili nesvjesno , ali i onih koji su se istakli kao ljudi od akcije u postradalom području.
Počelo je sa omalovažavanjem doprinosa volontera, a nastavit će se bombardiranjem brojevima, svaki državni kontejner brojit će se dvaput, za privatne donacije pripisivat će si zasluge država.
Ne smijemo dopustiti da zaustavimo razotkrivanje, Žinić ne smije niti blizu kase iz koje će se raditi obnova.
Njemu slični koji su na isti način došli do imovine formirat će čvrstu vezu obrane, a ima ih s lažnim braniteljskim mirovinama, s lažnim invalidnina.
Žinić na temelju ratne invalidnosti od 30% nepoznate dijagnoze pored čisto gratis kuće zahtijevao je povlaštenu cijenu za otkup državnog stana.
Invalidi rada koji su stradali obavljajući svoj posao nemaju nikakve privilegije do stupnja invalidnosti od 70% ,tek onda mogu računati na besplatni prijevoz i pravo prvenstva na nekom šalteru ili stolac u tramvaju.
Razlike su ogromne, a vrijeme od rata je poodmaklo, Zakoni bi se morali mijenjati prema prilikama u kojima živimo, čovjek koji padne s krova dok je radio na obnovi, pogotovo tamo gdje fušarena ratna obnova, morao bi imati ista prava kao i ratni stradalnik koji je puno puta naplatio učešće u ratu.
Preispitati treba sve mirovine po posebnim propisima, svake godine u mirovinski sustav uđu ljudi koji nisu radili, umanjuju mirovinu onima koji jesu, a sve je manje onih koji rade i uplaćuju u mirovinski fond.
Odrađene mirovine sve su manje dok su ove po posebnim propisima sasvim pristojne.
Obnova Zagreba koja zapravo još nije počela, mnoge starce učinit će još siromašnijima. Kredite koje uzimaju za obnovu smanjit će redovne prihode, ako pristanu na upisivanje države za učešće u obnovi u iznosu od 20%,više neće nikada slobodno raspolagati svojom imovinom. Stari ljudi u poodmakloj životnoj dobi i s te strane bit će žrtva, nešto je uništio potres a dio će uzeti država.
Sada imaju dva jednako loša izbora, prodati oštećeni stan ili kuću po bagatelno niskoj cijeni ili ići u obnovu s novcima kojih nemaju.
Strašna je to situacija i za mlade ljude ,ali je još strašnije kada si star i nemoćan,mopljačkan nekoliko puta kroz mirovinu,a nema ni Doma koji bi mirovina pokrila.
Svaka Vlada na početku mandata obeća izgradnju državnih Domova za starije, no to se zaboravi odmah nakon što se dočepaju funkcija, mirovinski fondovi postanu plijen, starci ostaju sirotinja, bez adekvatnog smještaja u starosti, žrtva raznih prevaranta.
Nema tu neke razlike ako ti država uskraćuje tvoje ušparane novce, koje si cijeli život odvajao za stare dane i daje ga drugome koji nije ili
ako te prevari skrbnik koji se ne brine o tebi, a uzeo ti je imovinu.
Pljačka je jedno i drugo, trebamo se boriti protiv jednih i drugih jednakom žestinom, svaki čovjek koji je odradio svoj životni vijek mora imati mirovinu koja pokriva jedan krevet i tri obroka dnevno.
Ako država to ne može osigurati svojim građanima, onda badava sve priče o veličini i snazi o demokraciji i velikim pobjedama, ništa nismo uspjeli ako se starci hrane iz kontejnera.
Život se živi od rođenja do smrti, ako je jedna cijela generacija radnika prisiljena na siromaštvo u starosti radi izmišljenih privilegija tek malog broja ljudi koji bahato uživaju u otetom i prevarom stečenom bogatstvu, ostat će velika ljaga u povijesti.
Potres je potresao svijest ljudi, veliki strah za život učinio nas je osjetljivim na tuđe nevolje, iskoristimo to i počnimo mijenjati stvari na bolje.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment