Politika ne daje priliku da se život posloži tako da se ljudi imaju čemu nadati. Sijači kaosa udarnički rade ne bi li dodatno podijelili ljude. Baš na Veliki petak, baš pred tjedan kad se radi rekonstrukcija Vlade, započeli generali preispitivanje krivice osuđenika za smrti ljudi, dokazanih na sudovima.
Hrvatska ima više generala nego Amerika i Rusija zajedno, svako malo, eto ih, da malo da prevrte rane koje još nisu zacijelile.
Ne daju da se građani počnu baviti siromaštvom koje pritišće, da se slučajno ne iskristaliziraju krivci za ovo što se sada događa, za posljedice koje će biti sutra.
A problema ima, podaci govore da se za Uskrs manje kupovalo, a 20% više potrošilo. Državi dobro ide, cijede se građani nemilice,
Nikoga ne brine što su polja ostala ne zasijana zbog skupe obrade zemljišta, nikoga ne brinu mrtve pčele koje su žrtve agresivnih kemikalija koje se koriste da bi se količina prihoda povećala s manje rada.
Nakon nestanka pčela ljudi žive još samo 4 godine i onda nestaje život na zemlji, ali naši i svjetski državnici daju prednost svjetskom naoružanju , za njih je gubitak vremena razmišljati o zakonu prirode.
Prošle godine, njih 400,svaki je sa svojim avionom doletio na samit o pretjeranom zagađivanju zemlje, održali fantastične govore, potrošili novaca da bi mogli nahraniti pola Sudana i obećali saditi drveće i ništa od toga.
Među njima i naš Premijer, voli se družiti s velikima , a u jednoj prirodno bogatoj zemlji ne može nahraniti niti ono malo građana što mu je ostalo
Gura se među donatore rata, a penzioneri mu gladuju kod kuće i sve ih više umire od siromaštva.
Politika da je svaki rad osim političko podobnog i u sprezi s vladajućom ekipom podcijenjen i mizerno plaćen, dolazi na naplatu.
U Podravci koja proizvodi hranu traže zaposlenike koji bi radili u proizvodnim pogonima, no nema navale. Nakon objave prosječne plaće i kad su radnici usporedili ono što oni dobiju nastao je eldorado odlazaka.
Svi mlađi traže posao drugdje, svijest je proradila, prkos je prokljuvao, neće više nitko puniti tajkunske džepove . Ljudi moraju misliti na starost, pogled na starce koji prekopavaju kontejnere učvršćuje ih u odluci da kupe jednosmjernu kartu za mjesto gdje će biti kruha.
Hrvatske firme koje ne plaćaju radnike primjereno, masovno proizvode sirotinju u starosti , teret nekoj novoj generaciji. Uz ovo zaduživanje gdje se štampaju obveznice koje će doći na naplatu 2032 godine trošimo budućnost naše djece.
Djeci ostavljamo zatrovana polja umjesto mreže navodnjavanja, prodaju se vode , nafta i plin, ruše se šume, a hrana se baca umjesto da se daruje onima koji nemaju, zakoni su takvi, da se više isplati baciti, nego gladne hraniti.
Novi ministar u Vladi ženi uplaćuje minimalnu plaću, državi u kojoj je ministar ne želi dati niti jedne kune više nego što mu dopušta zakon, ta će žena dobivati mirovinu za koju nije dovoljno uplatila, za nju će uplatiti radnik koji je svoju mirovinu zaradio u noćnoj smjeni uz neki stroj koji se ne smije gasiti
Samo za bonus predsjednik UO Podravke dobije toliko koliko radnik u pogonu za 60 godina rada.
HDZ je posložio zakone da iza njih ostaju mrtve pčele, siromašni starci, prirodni resursi rasprodani, šume posječene . Mladi ljudi koji su se usudili ostati kupuju karte u jednom smjeru.
Državi na naplatu dolaze kazne jer su dijelili novac od EU za proizvodnju koja ne postoji, za ovce i krave kojih nema, za konje koji lipšu od gladi, tumaraju bolesni,po tuđim njivama.
Ne dajte se zavesti da su građani Hrvatske nešto nekome dužni za takav život, da sada moraju biti široke ruke i otvorenog srca, da moramo šutke promatrati kako se grade velebne vile nekih koji se smatraju zaslužnima.
Pogriješili smo kada se na prvom računu pojavio milijun , jer nismo tražili porijeklo svake kune, onda je otišlo u krivo, onda se rodila bahatost koja danas upravlja nama.
Vrata Vlade moraju se zatvoriti za profitere domoljublja zauvijek, svaki novi kaos koji se stvori samo je zavjesa neke pljačke.
Bez računa za svaku kunu koji imaju ljudi koji ulaze u Sabor i Vladu neće biti života za buduće generacije.
Dok nam profiteri na tuđoj nesreći vedre i oblače, ni kiša ni sunce neće nam pomoći.
Zavarale su vas ruke na srcu kad se svira himna, a oni čuvaju samo kalkulatore na kojima računaju profit od tuđeg rada, tuđe nesreće.
Vrijeme je da se himna zapjeva iz srca koja su ostala čista, koja će prenijeti “Slavu djedovine”, da naučimo djecu za koga “šumi more”, a za koga se “zlate polja žita”
Dok nas ima!
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment