Sa strepnjom gledamo na brojke koje nas vode prema obaranju svih europskih rekorda spram oboljelih i preminulih. Velike su to brojke s obzirom na broj stanovnika. Ne možemo ništa u svemu tome,kritike na građane od strane vladajućih ne sjedaju dobro.
Gubi se povjerenje u sve do sada učinjeno.
Najveći smo inkubator za radnu snagu koja sada spašava građane Europe, a nama sada fali i sestara i doktora i njegovatelja i smještajnih kapaciteta a bome i stručnjaka koji bi spašavali ekonomiju.
Neodgovoran odnos države prema građanima raselio je ljude, sad kad su najpotrebniji Domovini oni su tamo gdje je za njih bilo mjesta,posla,gdje su ih platili za posao da mogu živjeti životom dostojnog čovjeka.
Kod nas nisu ni ostali ni oni koji bi mogli jedan šator složiti da se ne uruši nakon dva centimetra snijega, a kamoli jedan odličan koji bi tražio da se prazni i stabilni turistički kapaciteti stave u funkciju potrebnog smještaja.
Skupljanja grijalica da bi se ugrijati ti šatori pokazuje da smo teška sirotinja koju vode samodopadni samoproglašeni veliki lažnjaci koji glume veličine i spasioce a u stvari nabadaju kao ćorava koka na zrno.
Par incidenata koji se dese kad se okupljaju neodgovorni partijaneri ne znači da se građani ne drže mjera, većinom smo disciplinirani ne zbog mjera nego zbog spremnosti da učinimo sve da se sve to već jednom okonča.
Nikome ova promjena ne odgovara,niti škola od kuće, niti posao od kuće,sve je to skoro pa nemoguće .
Ne možeš ti od kuće kvalitetno raditi na kuhinjskom stolu s dva monitora ,s dvoje djece pored tebe koje pišu zadaću i ne razumiju da si ti sada na poslu, da ti treba koncentracija,njihovo pitanje o velikim i malim slovima za njih je najveći problem i oni ne razumiju zašto odmah nema odgovora.
U svemu tome neki su se bolje a neki lošije snašli no bitno je da je pandemija razotkrila koliko imamo klimave noge u svemu što smo mislili da je stabilno, da se možemo čvrsto osloniti.
Zdravstvo se urušilo kao kula od karata,sistemski zanemarivao, baratalo se netočnim podatcima,godinama skupljali dugovi i dođe dan kad ti zdravstvo treba a oni ti svaki dan umjesto konkretnih učinaka ka poboljšanju nude novu svađu tko zna bolje.
Bolnice imaju goleme dugove, ali imaju i dionice.
Tu se vidi kako se do sada poslovalo,tko zna zašto i kome se pogodovalo kad su se kupovale dionice Croatia osiguranja umjesto da su se plaćali lijekovi ili prijeko potrebna oprema.
Sigurno tu ima i rođačkih i svakakvih drugih veza,a na kraju kad treba nešto konkretno učiniti skupljaju se donacije i traže grijalice i deke za oboljele.
Uskoro su lokalni izbori već padaju kandidature, svi gledaju kako bi katastrofu nastalu od pandemije okrenuli u svoju korist.
Ljudi koji su sustavno zanemarivali građane odjedanput ih budu počeli pozdravljati s osmjehom.
Dragi građani a na najprije umirovljenici ne nasjedajte na iznenadnu ljubaznost.
Pandemija je otkrila ogromnu količinu zanemarivanja prema starim ljudima,broj domova za starije osobe koji su radili bez potrebnih dozvola popeo se na 50.
Može li tko vjerovati da oni kojima je to posao nisu znali, znali su ali nisu marili, ti će vam sada obećavati u svakom kvartu novi dom, obećavat će vam sve i svašta da ih ponovo izaberete.
Ova godina nas je itekako prodrmala,osvijestite se, ništa drugačije s istim ljudima neće biti, dalje će trgovački centri nicati baš na zemlji onoga tko radi ili je vijećnik u općini, dalje će poticaje dobivati rodbina onog tko dijeli, dalje će prijatelji vaše djece koji su bili loši đaci, dobivati bolja radna mjesta od njih ,ako budemo birali ljude za koje ne znamo kako su od čega su napravili vile, kupili stanove djeci,kako nezaposlene domaćice mogu voziti đžipove kada odlaze frizeru i kako vaš susjed za kojeg znate da je bio u Minhenu za vrijeme rata, ima braniteljsku mirovinu a drugi susjed kojeg svaki dan viđate kako sa sportskom torbom odlazi na tenis,ima invalidsku naljepnicu na autu.
S nogometnih utakmica koje vi gledate na TV pozdravljat će vas iz publike osuđeni bivši premijer, a aktualnog ministra na ramenu će držati čovjek koji je javno priznao da je sve diplome kupio .
Ništa se u tim glavama, koji su do sada vodili tako državu nije promijenilo, njima je pandemija ukrala samo malo vremena, usporila im je malo planove da i dalje skupljaju nekretnine, malo ih je omela u beskrajnom bahaćenju. Žene su im nervozne ne mogu u Milano po nove modne komade,
ako ih ponovo izaberete za sve će opet biti kriv Tito, ponovo će se netko sjetiti partizanki koje nisu brijale noge, a za to će dobivati dobru plaću, a u našem životu sve će biti isto, mala mirovina ,veliki računi, za” Domove” će se polagati kameni temeljci koje će ubrzo zarasti u travi, za svaki Božić ćemo umjesto božićnice dobiti neko novo obećanje.
U nevolji se poznaju junaci, imamo veliku nevolju ,željeli smo imati i mi junake, dali smo im povjerenje na početku, pljeskali smo im s balkona, a oni su sebi digli plaće a doktorima skinuli,onda su doktorima obećali više a dali su im manje, umirovljenicima su uzeli novce iz mirovinskog fonda, a dali im formulu za izračun za usklađivanje koja daje manje novaca umirovljenicima i jedino što su uspješno napravili doveli su nas na dno Europe skoro pa na svim ljestvicama osim one po kojoj se mjeri korupcija, tu smo prvi i ako izaberemo iste ljude dugo ćemo ostati prvi.
Lokalni izbori daju lokalne moćnike,koji onda stvaraju nacionalne lažnjake, kojima su građani, umirovljenici zadnja rupa na svirali .
Umirovljenici, vi koji ste svoje kuće gradili ,ciglu po ciglu,cijeli život, stanove još otplaćujete , ne vjerujte onima kojima su nikle na livadi za mjesec dana, do kojih vodi čvrsta cesta, a u vašoj je ulici rupa na rupi ne možete proći jer nemate trotoara.
Birajte svojeg susjeda, on će krpati rupe, birajte onoga tko vam je posudio mješačicu dok ste gradili i ne slušajte onog tko vam veli da je vaš susjed bedast ili da nema dosta škole ,ako vam je bez toga znao pomoć jednom znat će opet.
Birajte mladog susjeda koji vas pozdravi na ulici i pita može li vam ponijeti vrećice iz dućana ,a ne onog koji dade gas kad vas vidi iz svojeg BMW-a i zalije vas s vodom iz rupe na cesti.
Birajte onog tko vas je nazvao kad je bio potres ,da vas pita jeste li dobro.
Ima nas sasvim dovoljno da vratimo kulturu i ljubaznost jednih prema drugima, znali smo poslije svakog rata to učiniti, sad ne moramo izgrađivati, samo olovkom zaokruživati prave ljude.
Do proljeća imamo vremena da ih pronađemo, promatrajte oko sebe, pratite i pamtite, ovaj put ne smijemo opet pogriješiti.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment