Naš se veliki vojskovođa opet isprsio , šalje 14 helikoptera u Ukrajinu , a doma…..

Drama na cestama traje i dalje. Nezgodno je da se pogoršanje vremena poklopilo sa završetkom zimski praznika. Djeca su išla na ferije kod bake i djedova po Dalmaciji jer roditelji nemaju izbora.

Ostaviti dajete samo u stanu , otići na posao na cijeli dan, mogu samo oni najhrabriji. Strah od potresa još će dugo biti u nama i oko nas. Roditelji danas ništa ne mogu planirati ,  ferije se odrede na početku školske godine, ništa trajno i na dugi rok.

Firme u kojima roditelji rade imaju večinom kolektivne godišnje odmore, ili se na godišnji ide kada “gazda” kaže.

U nekim segmentima iskoraci, ali u svemu u državi raštimani orkestar.

Čovjek se osjeća glupo kad na televiziji svaki čas netko poziva da se ne ide na put, kao da je cijela nacija kolektivno po posebnim potrebama, pa im stoput treba ponoviti ono što i sami vide kroz prozor..

Ostaviti djecu “kampu”ili poslati ga u školu skijanja ne može financijski podnijeti 90 % građana, ali škola se prilagođava onima koji to mogu.

S druge strane velike novce građani daju za održavanja cesta u cijeni benzina, kod registracije automobila i onda je snijeg u veljači strašno iznenađenje koje cijelu organizaciju oko čišćenja dočeka nespremne.

Cesta je zatvorena jer nema dizalice koja bi mogla podići prevrnuti kamion, kolone su oko 18 km. između ničega , većinom roditelji s djecom koja se vračaju  zbog ferija.

Naš se veliki “vojskovođa” opet isprsio, šalje 14 helikoptera u Ukrajinu, a doma država nije u stanju napraviti garažu za one poklonjene, koji još u dijelovima,čekaju da ih netko sastavi.

Helikopterska hitna služba u najavi je već 13 godina, razne najave novih početaka dogovora po programu koji ne odobrava struka.

Kad se novci broje, država nađe načina  da ih uzme, kad se očekuje pomoć u nevolji onda postoje izgovori.

Isto je za potres, isto je za poplavu, isto je za snijeg u veljači i požare usred ljeta.

Građani su prepušteni da se snađu nakon beskrajnog čekanja, ovaj put i za ono što su platili i višestruko preplatili.  Nakon skoro, pa tri godine čekanja, na obnovu od potresa, rečeno je da si stradalnici sami obnove.kuće.

Bolje bi državom gospodarila baba Zorka i njezina banda, nego ovi s diplomama na kojima jedino tuljac vrijedi. U Vladi su ljudi koji se u nikakvom konkretnom poslu nisu dokazali, ili pak oni, koji od posla bježe kao vrag od tamjana.

Ministar prometa sam je priznao da je funkcija prezahtjevna za njega, da se o svemu konzultira sa  suprugom, ali za svaki projekt ima i savjetnike koji imaju početnu plaću veću od 2000 eura.

No vlasnici kapitala u Hrvatskoj super dobro posluju. UniCredito banka, nekada hrvatska Zagrebačka banka, objavila je dobar poslovni rezultat. U Italiju odlazi na ime dividende 520 milijuna eura.

UniCredit ima 96, 2 % pravo na sve naknade koje je banka naplatila građanima Hrvatske na dizanje gotovine na bankomatu, na vođenje računa preko kojeg građani dobivaju plaće i mirovine i na svaki kredit i sami ulazak u poslovnicu.

Kad su banke bile u vlasništvu “specijalaca” koje su imenovali politički muljatori stalno su trebale dokapitalizaciju novcima iz proračuna iako su kamate bile daleko veće nego su sada.

Samo jedna godina i to jako loša godina, a UniCredito banka zaradila jeu Hrvatskoj više nego košta cjelokupna izgradnja Pelješkog mosta koja je proglašena “uspješnicom” stoljeća .

Hrvatskoj je od toga kolača ostala tanka šnita  od 3,8% koja se opet dijeli na pola– pola.

Pola imaju mirovinski fondovi, a pola bivši direktori, privatni mali dioničari.

Otprilike je tako sa svim ostalim bankama, jasno je da  “lova”  izlazi na velika vrata, a ostaju utješne nagrade za one koji su Hrvatsku doveli u poziciju sakupljača mrvica, ono što ostane od krupnog izdašnog kolača.

Kad prebrojimo sve strane banke možemo predočiti koliko bi to mostova bilo , helidroma za hitne helikopterske službe, dizalica koja je spustila kompromitiranu jahtu u more, još jučer bi sklonila kamion s ceste i pustila cestu u promet.  Danas bi djeca koja spavaju po sportskim dvoranama u Gračacu bila spremna za školu u Zagrebu.

Za sve one koji misle da Plenkovića nema tko zamijeniti, neka zamisle Vladu koja sve izgubljenje bitke ne pretvara u lažne “slavopojke” i zamislite što bi ostalo.

Ništa, apsolutno ništa, kontejneri na Baniji, porušeni devastirani Zagreb, požari ljeti, zatrpane ceste zbog jednodnevnog snijega zimi, ogromni dugovi u zdravstvu i 96, 2 % domaćeg fiskalnog kapitala u stranom vlasništvu.

Baba Zorka bolje je rješenje od Premijera koji jedino zna dobro lagati !

Dragica Trumbetaš