Mlađahni ministar rada i mirovinske skrbi jučer na TV izmotava se i zamuckuje na pitanje o Covid dodatku za umirovljenike.
Nastoji pronaći lijepu rečenicu u koju bi zakamuflirao ružnu nakanu.
Na kraju formulacija :
“Proračun to ne bi mogao podnijeti”
Razgovarao je i još će razgovarati, ali nema novaca za spašavanje starijih ljudi iz ralja siromaštva ,pa čak niti jednom uplatom.
Tužna je to priča koja ide dalje u zemlji gdje isti ministar mladima do 25 godina vraća porez iz istog budžeta.
Ima umirovljenika i to nemali broj, koji su s uplatama u mirovinski fond počeli u 16 godini života iz vremena s puno djece u familijama u kojima se moralo pridonositi radom, odmah kad se u ruci mogao držati neki ozbiljni alat.
Ta su djeca morala prekinuti odrastanje, potisnuti snove o školovanju.
Više djevojčice nego žene, svoje su prve novce zarađivale iza šivaće mašine, kroz njihove su prste klizile mekane tkanine ,ali u mirovinski fond pristizala su uplate.
S 25 godina već su slavile jubilej desetogodišnjeg rada, na istom poslu ostajale sve do neslavnog kraja.
A neslavni kraj je došao, redom su padale tekstilne tvornice, žene su štrajkale, tražile zaostale plaće, tražile otpremnine no vrijeme je teklo.
Nešto sitno su dobile nakon puno godina, kada su već zatezne kamate na zaostale kredite pojele većinu duga.
Nije bilo izlaza moralo se u mirovinu iako se još moglo raditi, ali drugog posla za žene zvane 50+ nije bilo.
Većinom su te žene imale odrađen staž ali ne i godine života, danas one imaju mirovinu ispod 2000 kuna s penalima zbog preranog umirovljenja s obzirom na godine života.
Ministar rada i socijalne skrbi vraća novac mladima do 25 godina starosti za plaćeni porez na prosječne plaće za oko 7000 kuna,
a penalizira ljude sa 65+ s mirovinom od 2000 kuna.
Sve u istoj godini samo mjesec dana nakon smanjenja poreza za one koji imaju plaće u visini 10 -20 mirovina.
Jasno se vidi za koga skrbi ministar, stari i nemoćni i bolesni ljudi na samom repu prioriteta vise s repa i naš ministar i mudraci iz Vlade koji se skrivaju iza maske dobročinitelja s parolom ; ‘Trebamo štititi naše starije”,
a u stvari čekaju da pandemija učini svoje.
Jučer je na cijepljenju umrla žena i doktorica se trudila da objasni kako je to sasvim normalno da stara žena umre ,kao da mi ne znamo ,
no ipak nije normalno da se za ženu koja je došla u ambulantu na svojim nogama, odmah zna zbog čega je umrla, bez obdukcije.
Najveća sramota svake države je da odredi granicu siromaštva ispod one koje je nemoguće živjeti i onda drži 25% svojih građana ispod te crte ,starih građana koji ne mogu raditi, a još im nije vrijeme za umrijeti.
Istovremeno saznajemo da gradonačelnik prezaduženog grada Zagreba kupuje novih 150 automobila za potrebe grada. U igri je BMW i Mercedes koji moraju imati snagu motora od 150 konja.
150 konja vozit će ulicama porušenog grada jednog upicanjenog moćnika , kojemu je bahatost isprala mozak do te mjere, da misli da se zemlja vrti oko sunca samo zato da on živi.
Bog je dao oči u uši da ljudi gledaju oko sebe,da vide druge ljude, da pomognu,da podijele ono što se ima, a mi smo došli u fazu da umrlom kažemo:
“bilo je vrijeme”, da gladnom kažemo:
“za tebe nema”, a da parazitu kažemo :
“uzmi koliko možeš potrošiti.”
Ima pravo predsjednik Milanović treba mijenjati sve što održava takvo stanje i Ustav i sve institucije resetirati i početi iznova,
kako god teško bilo i kako god se šepurili i pjenili ovi na vlasti koji dopuštaju da 150 konja tutnji porušenom gradom da vozi jednog majmuna koji misli da se popeo na najviše drvo u šumi.
To moramo riješiti sada ili će nas uskoro umjesto s pitanjem :Kakvog ste zdravlja”, u institucijama dočekivati s pitanjem: “A kad mislite umrijeti ?”
Jučer nam je ministar “Skrbi”jasno rekao da smo preveliki teret za proračun,.
Nismo više umirovljenici nego :
“Teret za proračun!”
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment