Presuda Upravnog suda u Zagrebu u oglednom predmetu vezanom uz inkluzivni dodatak nije tek još jedan „administrativni incident“. Riječ je o teškoj, sustavnoj i duboko nemoralnoj povredi prava najranjivijih građana, osoba sa invaliditetom i teško oboljelih ljudi, od kojih mnogi nisu dočekali ni rješenje, a kamoli isplatu prava koje im je po zakonu pripadalo. Politička odgovornost za takvo stanje ima ime i prezime, to je ministar Marin Piletić.
Sud je jasno i nedvosmisleno poručio da je sustav socijalne skrbi nezakonito obustavljao postupke po smrti podnositelja zahtjeva, iako je znao ili morao znati da se radi o pravu koje u sebi sadrži neostvareno imovinsko potraživanje. Time je država, kako izrijekom stoji u presudi, izvlačila korist iz vlastitog nepoštivanja propisa. To nije pogreška, to je jednostavno kazano institucionalni cinizam.
Podsjetimo, Hrvatski zavod za socijalni rad bio je dužan donijeti rješenje u roku od 15 dana. Umjesto toga, ljudi su čekali mjesecima, neki i više od godinu dana. Među njima su bili onkološki bolesnici u terminalnoj fazi bolesti, kojima je inkluzivni dodatak trebao osigurati barem minimum dostojanstva u posljednjim mjesecima života. Umjesto pomoći dobili su šutnju, umjesto rješenja, smrt. A nakon smrti, njihovi su postupci hladno birokratski bez trunke empatije obustavljani.
Ministarstvo je sve to vrijeme tvrdoglavo branilo neobranjivo, da se postupak ne može nastaviti nakon smrti stranke, da se radi o „strogo osobnom pravu“, te da su se podnositelji mogli žaliti zbog šutnje uprave. Sud je svaki od tih argumenata odbacio kao pravno neutemeljen i suprotan svrsi zakona. Posebno je naglašeno da obveza države da odluči u zakonskom roku ne ovisi o tome hoće li se teško bolesna, pravno neuka osoba žaliti na šutnju administracije.
Još je poraznije da je iz važećeg Zakona o socijalnoj skrbi svjesno izbačena odredba koja je nekad automatski vezala smrt stranke uz obustavu postupka. Sud je to uočio i ispravno zaključio kako zakonodavac nije želio takvu pravnu posljedicu. Ministarstvo ju je ipak primjenjivalo protivno zakonu, protivno sudskoj praksi i protivno elementarnom osjećaju pravednosti.
Rezultat ponašanja je oko 15.000 potencijalnih slučajeva u kojima će država sada morati retroaktivno isplaćivati dodatke nasljednicima. Više od 100.000 ljudi još uvijek čeka rješenje o inkluzivnom dodatku. Sustav je u kolapsu, a ministar koji ga vodi već ima iza sebe i odluku Ustavnog suda kojom je srušena srž Zakona o osobnoj asistenciji.
U takvim okolnostima, pitanje više nije treba li ministar Marin Piletić odstupiti, nego zašto to već nije učinio. Politička odgovornost ne mjeri se samo namjerom, nego posljedicama. A posljedice ove politike mjerljive su u izgubljenom vremenu, izgubljenom dostojanstvu, nažalost i izgubljenim životima. Ovo nije tehnički propust već moralni i politički slom resora bez presedana. Zato je jedini odgovoran potez, OSTAVKA.
Država koja štedi na umirućima gubi svaki legitimitet pričati o socijalnoj osjetljivosti.
U Zagrebu, 09.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment