Kada se u Hrvatskom saboru govori o „zaštiti najranjivijih skupina“ i uz jednu od ključnih mjera istakne ukidanje poreza na mirovine veće od 600 eura koju prima cca 580 tisuća umirovljenika, onda je red ministru Čoriću postaviti jednostavno pitanje. U koju skupinu spada cca 700 tisuća umirovljenika sa mirovinama nižim od 600 eura koji ukidanjem poreza neće dobiti ni euro veću mirovinu ako su oni sa većim mirovinama “najranjivija skupina” umirovljenika?? Je li onih 700 tisuća Čorić već otpisao ili ih proglasio umrlima ili zombijima?
Dok Vlada govori o navodnoj pomoći za više od 580 tisuća umirovljenika potpuno se ignorira činjenica da je cca 40% starijih osoba u riziku od siromaštva što nas svrstava među 3 najlošije članice EU sa dvostruko većim postotkom od EU prosjeka. Ministar Čorić kojemu je empatija očito potpuna nepoznanica nonšalantno im poručuje „Ako bude prostora u blagajni, brinut ćemo o umirovljenicima.“ Dakle ako bude prostora, ali što ako ne bude “prostora u proračunu”, baš kao što ga ni do sada nije bilo?
Nakon deset godina Vlade pod palicom Andeja Plenkovića, nakon svih „paketa pomoći“, jednokratnih dodataka i PR najava, umirovljenici još uvijek trebaju čekati da se u državnoj blagajni slučajno pronađe nešto i za njih? To nije sustavna mirovinska politika, to je političko generiranje siromaštva i upravljanje njime kroz PR poruke. Ukinuti porez na mirovine onima koji ga plaćaju može biti porezna mjera koja im ide u prilog, ali nazivati to sveobuhvatnom zaštitom najranjivijih, dok stotine tisuća umirovljenika ne dobivaju ništa uz svakodnevnu borbu za preživljavanje, znači vrijeđati zdrav razum i biti potpuno izvan stvarnosti u kojoj uz umirovljenike živi i većina građana Hrvatske.
Uz navedeno, potpuno je apsurdno govoriti o antiinflacijskom paketu koji bi navodno trebao „ohladiti gospodarstvo“, dok se istodobno ne nude nikakve, a kamo li neke ozbiljne, mjere za rast domaće proizvodnje, povećanje industrijske proizvodnje, proizvodnju hrane i smanjenje ovisnosti o uvozu. Inflacija se ne pobjeđuje PR parolama, niti se hrana, energija i industrijski proizvodi proizvode na konferencijama za medije. Ako je odgovor Vlade na rast troškova života još jedan paket administrativnih i poreznih mjera bez ozbiljnog pokretanja proizvodnje, onda to nije razvojna politika, to je poput gašenja požara sa kantom vode pred TV kamerama.
Umirovljenicima ne trebaju milostinja, političke parole ni obećanja „ako bude prostora“ već mirovine koje prate rast plaća i troškova života, snažnije gospodarstvo i državu koja će dugoročno povećavati proizvodnju. Plenkoviću, prestanite se izrugivati umirovljenicima tretirajući ih kao maloumnike koji ne razumiju manipulacije, uključujući i spomenutu poreznu zaštitu „najranjivijih umirovljenika“.
Vrijeme je za stvarnu politiku, a ne za vaš sve prozirniji politički marketing.
U Zagrebu, 23. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment