Na sve strane niču stambeni objekti. Nikada se u povijesti nije ovoliko gradilo – od Zagreba i Koprivnice, pa sve do Dubrovnika. Svjedočimo potpuno suludom ekonomskom fenomenu. Što su stanovi skuplji, to se brže prodaju. Nijedna novogradnja ne ostaje prazna, a kvadrati se razgrabe i prije nego što se bageri pojave na gradilištu.
U ovom općem građevinskom ludilu, logično se nameće pitanje koje svi šapuću, a rijetki javno postavljaju. Odakle ljudima novac? Odakle milijuni onima koji grade, ali i onima koji bez treptanja plaćaju astronomske cijene?
Ovaj se bezobrazni luksuz ne vidi samo u kvadratima. Na našim ulicama i parkiralištima nikada nije bilo skupljih i bjesnijih automobila. Kada se održavaju veliki spektakli, od nogometnih prvenstava do estradnih koncerata, svjedočimo masovnim seobama. Nikada se više nije putovalo i trošilo. Isti se scenarij ponavlja prije bilo kojeg blagdana. Parkirališta trgovačkih centara su krcata, a ljudi grabe robu s polica mahnito, kao da sutra nastupa smak svijeta. Otkud im novac? Prosječan čovjek prebire eure u džepu, a službene statistike hladno poručuju da hrvatski građani na štednim računima drže milijarde. Ponavljamo – milijarde.
Te milijarde nisu svačije. Na tom blagdanskom ludilu i masovnom trošenju enormno profitiraju strane banke i strani trgovački lanci. Doslovno sve smo rasprodali i prepustili strancima, pa naš novac odlazi izvan zemlje. Čak je i sport postao ogledalo tog bezdušnog kapitalizma. Nekad smo se ponosili domaćim talentima, a danas je sve postalo čisti, hladni biznis. U našim nogometnim ekipama igra više skupo plaćenih stranaca nego domaćih igrača, poglavito onih mladih koji zbog nečijih tuđih milijunskih ugovora propadaju na klupama ili odlaze trbuhom za kruhom.
Broj onih koji na ovom sustavu profitiraju raste, a geometrijskom progresijom množi se vojska siromašnih. Malo tko u javnom prostoru postavlja ono najbolnije pitanje, koliko ljudi u ovom trenutku ima blokirane račune i trpi pod teretom ovrha? Kako tim ljudima pomoći? Umjesto da država ponudi stvarna, sustavna rješenja, kroz moratorije na lihvarske zatezne kamate, jednostavniji otpis dugova ili brži, dostojanstveniji stečaj potrošača, sustav ih svjesno gura u dužničko ropstvo. Ovršeni i blokirani prepušteni su sami sebi. Sustav nemilosrdno melje malog čovjeka zbog neplaćenog računa za vodu ili struju.
Nije, naravno, nebitno spomenuti da u ovom društvu itekako ima ljudi koji imaju i koji nesebično pomažu onima u nevolji. Postoje pojedinci velikog srca koji tiho i bez pompe dijele svoje bogatstvo s potrebitima. Nažalost, takve pozitivne priče i stvarna ljudska solidarnost jednostavno nisu teme za medije. Portali i ekrani radije biraju skandale, dok istinska humanost ostaje u mraku.
S druge strane, na famoznim “stupovima srama” i listama za neplaćanje poreza sve je više imena, kako pojedinaca, tako i tvrtki. Kako je moguće da netko ostane dužan Hrvatskoj stotine tisuća ili milijune eura poreza, a da slobodno šeće ulicom umjesto da je u zatvoru? Kako netko u ovoj državi može serijski otvarati firme, gomilati dugove prema radnicima i proračunu, a onda ih jednostavno ugasiti i nestati kao da se ništa nije dogodilo, samo da bi sutra pod drugim imenom otvorio novu?
U toj podijeljenoj Hrvatskoj, najteže je onima koji su za nju dali sve. Među hrvatskim braniteljima situacija je ogledalo ove nepravde. Nisu svi branitelji postali Čermaci, Gotovine, Krpine, Canjuge, Tedeski ili Kotromanovići. Nisu svi pretvorili ratni put u poslovne imperije. Oni koje metak u ratu, pukom srećom, nije okrznuo, a prošli su pakao ratišta od prvog do zadnjeg dana, danas su gurnuti na marginu. Ostali su na začelju društva, ostavljeni da s dna promatraju kako se država puni novokomponiranim tajkunima. Istinski heroji danas se ne mogu načuditi onima koji su se obogatili preko noći, a oni su krvarili.
Manjina se guši u nezasluženom luksuzu. Ostatak naroda preživljava od danas do sutra ili grcaju u ovrhama. Zbog toga se opravdano postavlja pitanje koje visi u zraku već desetljećima, a koje su sve političke garniture namjerno gurnule u stranu: gdje je nestao Zakon o porijeklu imovine?
Odgovor je jasan. Zakona nema, jer bi njegova primjena srušila kulu od karata na kojoj počiva ovo bolesno, duboko podijeljeno društvo.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment