Imamo signal, nemamo signal, stani, vozi… čekaj da izađemo iz ove rupe hrvatske tišine pokrivene snažnim talijanskom signalom stotina radijskih stanica što nam dolete s ljetom u proljeće lasta. Kako to riješiti i sve druge veze i internetske i mobitelske poboljšati osim napretkom na domaćem terenu. Dakako, moja (njihova) kokoš iz moje (njihove) domovine kukuriče i nosi tamo pokvarena jaja a kako su leteća eto ih i nama s ove strane mora.
Njima otamo ođe vonjaju, ali mi bi svoja domaća samo što njih to malo briga. Kad su tamo nako, ali kad na našemu njihove melodije deru onda je to osjećajno do nadmoći.
Naše jaje odlučilo postati pilić u svomu vrtlu. Lisice se u vukove spremaju. Kokošinjci prazni im naši slatki, ali kad se u njima jaja iz „podnog” uzgoja u pilića pretvore možda budu i kokoši slasna dok porastu akcije na nekretnine tako prouzročene. Ipak, moguće i pijetla dočekaju samo on ima karakter i zna prepasti čovjeka, kamo li ne umišljenu lisicu. Igra interesa, vrijednosti i ciljeva usmjerenih prema razvoju lokalne zajednice i povremenih korisnika usluga prirodnih blagodati, ljepota prirode i vrhunca dostignuća modernog društva u vidu tehnologija za prijenos radio, TV i internet signala. To vas ja pitam.
Tehnološki razvoj i unapređenje mogućnosti stalnog pristupa mreži komunikacija, osiguranja zaštite lokalnog stanovništva, u ljetnom razdoblju i turista stranih državljana, svih ostalih posjetitelja, koji u odabiru mnoštva različitih ponuda svoje slobodno vrijeme odlučuju posvetiti i investirati u boravak na otoku, kao što je na primjer Lopud, u mjestu koje našim svakodnevicama začinjava stalno prisustvo na online mreži stvari “internet of things “(radio i televizija). Naši Odašiljači i veze tako im omogućavaju aktivno, stalno, prisustvo u digitalnom svijetu, sigurnost usluga svih blagodati čarobnog otoka, jednog od naj posjećenijih i gospodarski najrazvijenijih među biserima elafitskih, i ostalih otoka u Dubrovačko neretvanskoj županiji.
Kao iz bajke ustupljeni na korištenje omogućavaju svima potpuni odabir u provođenju slobodnog vremena.
Najmodernije tehnologije u našem svakodnevnom životu su pretpostavka akomodavanju s bremenom u čudnim okolnostima što opravdava pitanje mjere i sklada u borbi za bolji životni standard s kvalitetnijim modernim tehnologijama, koje nude pristupne točke i nove mogućnosti.
Spretne ili sretne okolnosti za korisnike područja otoka stavlja u položaj stanja novih stvari mogućnosti na lokalnom području otoka tako povezanog s Gradom i svijetom.
Srce s takvom kulturnom baštinom, otvoreni domaćini i njihova privrženost obasuta mnogim blagodatima mediteranske klime bujnim mediteranskom i suptropskom vegetacijom nikada ne prestaje kucati i uvijek ostaje na svome mjestu. Ustupljeno uz razne mogućnosti odabira i ostvarivanja punog potencijala razvoja gospodarsko društvenih djelatnosti stalnim prisustvom na mreži modernih medija nudi i otvara vrata u svijet, stalno i kvalitetno odražava obrazac određenih preduvjeta, kako lokalne tako i županijske zajednice u slučaju potrebe za pravovaljanom reakcijom nadležnih službi zaduženih za uspostavu i omogućavanje uvjeta standarda modernih korisnika tehnologija, ali po potrebi i reakciju žurnih službi, od policije, vatrogasaca, crvenog križa, gorske službe spašavanja… i svih ostalih u tom sigurnosnom lancu.
Pitanje koje se postavlja je zbog čega zakašnjele manje, više privatne reakcije ako se dugo zna što će se raditi, a potom i gleda podizanje u vis. Kad je sve već pravno korektno napravljeno, praktično realizirano, onda tek kreću napadi i traži naknadno eliminiranje malo višeg i boljeg tornja. Sve to usputno? polučuje i podizanje cijene zemljištu. Jednako kao i na formuli Srđa odakle se stranom razvijaču naših vrijednosti (ne znam čega) pravljenjem ”još ljepšega i starijega” prvo zahtijevalo rušenje tornja OiV na Srđu. Neka samo misle neki kako nismo zaboravili što bi se nakon tako postignutog cilja po tom dogodilo Dubrovniku, poglavito Gradu.
Ma da. Sve bi trebalo baciti u papar, novac koji je stavljen u projekt i realizaciju prvo vjetar neka razaspe, a onda bi nekoliko godina trebalo tražiti ”nova” rješenja (radio valove s Marsa), vaditi munitu iz izvrnutih špaga poreznih obveznika i čuditi se kud to idemo i što nam se događa. Dok se diže glas iz sivila „Ja sam Gazda” briga me za sve, dajte meni moje i hvala na podizanju cijene. Vrijednost raste za bolje dane.
Sve se svodi na pitanje naknadnog usuglašavanja odobrenih i potvrđenih provedbenih akata kroz formirani akcijski tim predstavnika državnih gradskih i lokalnih predstavnika, uz stručni nadzor nezavisnih stručnjaka, koji imaju za cilj otklanjanje posljedica učinka prisutnih smetnji u razdoblju sezone što stvaraju poteškoće i narušavaju nesmetano kvalitetno i odgovarajuće konzumiranje televizijskog, radio, internet, i ostalih signala za profesionalne i amaterske potrebe na moru, na kraju i u zraku.
Što zaključiti nego dogovor kuću gradi vezama, pa i onim dobrosusjedskim, ali isključivo samo domaće i za domaće stanovnike trebalo bi tražiti u narednim ”pregovorima” određene benefite u vidu besplatnog internet signala i slično. Nekad je bolje izgraditi novo bolje na mjestu starijega, i Grad je pravljen bolji nakon trešnje opet lijep, nego što bi bilo samo iskati načina kako sve rušiti. Naravno i bezidejno politički, što nam se kad nanjušimo sve više gadi. Formula ja sam uz vas protiv a nije važno za što smo to u korist svih, jer samo neka bude dobro nama (pojedincima i interesnim družinama)… ofucana je i barem se potrudite iznaći novu.
Ako je baš do rušenja ili do ostanka cinculjka, koji se drži na tri sajle da ne padne, što ne bi počeli prvo od Italije. Možda bi nam bio dovoljno velik i duplo manji kad bi oni malo svoje sasjekli. Manje bi bile i rupe u eteru, pa onda svi sretni i zadovoljni, mali samo u utopijskom ”Gradu sunca” što ga je scrivo (napiso) njihov (ako braća? Srbi nemaju ništa protiv) dominikanac Tommaso Campanella. No to je već druga pomalo suluda tema za grohotan smijeh i tužno gledanje upućeno na naše naučnike znanosti i umjetnosti u pogledu prisvajanje naše kulturne baštine pored njih u Akademiji, kroz pjesmu uz ”šalu i zabavu” kad se diljem preko Drine i malo bliže svojata „Zaspal Janko” ili „Grad se beli”, kojega je do duše spretno prepravljene melodije Marko Perković vratio svom Domu.
E o čemu sad to u samomu finalmentu pričam ? Tko zna zna, tko ne zna neka se upita.
Marko Mujan & IH
Leave a Comment