Privođenje bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Darija Šimića u lisicama ponovno otvara pitanje koje hrvatska javnost već godinama postavlja, i to sve češće. Primjenjuje li policija jednake kriterije prema svima ili se pravila mijenjaju ovisno o tome kakav se medijski dojam želi ostaviti?
Nitko razuman ne tvrdi da bilo tko treba biti iznad zakona, ali ako postoje osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo, policija i pravosuđe moraju odraditi svoj posao. Isto tako, prema svakome se mora postupati profesionalno i dostojanstveno, uz poštovanje pretpostavke nedužnosti. Upravo zato je teško razumjeti po kojim je to sigurnosnim ili zakonskim kriterijima Dario Šimić, čovjek koji nije poznat po nasilju, bijegu od pravosuđa ili pružanju otpora policiji, morao biti javno sproveden u lisicama kao opasni kriminalac.
Javnost se zasigurno dobro sjeća slučajeva bivšeg ministra Marija Banožića, koji je u prometnoj nesreći usmrtio čovjeka, zatim Gabrijele Žalac, protiv koje se vode postupci zbog znatno ozbiljnijih optužbi, kao i bivšeg ministra Vilija Beroša, kojeg se tereti za korupciju povezanu s nabavom medicinske opreme vrijednom milijune eura, i još doslovno hrpe bivših, uglavnom HDZ-ovih dužnosnika ili članova, i gle čuda. Gotovo nitko od njih nije bio izložen javnom poniženju na način na koji je bio izložen Dario Šimić.
Ako procjena opasnosti nije bila jednaka onda javnost ima pravo znati zbog čega. Ako su kriteriji različiti onda ih policija mora jasno objasniti jer u suprotnom ostaje dojam da lisice nisu sigurnosna mjera nego sredstvo stvaranja medijske slike što sasvim sigurno samo dodatno narušava ionako već dobrano narušeno povjerenje građana u institucije. Policija ne smije ostavljati prostor sumnji da prema jednima postupa demonstrirajući silu i strogoću, a prema drugima zaštitnički. Država koja želi biti pravna država mora jednako primjenjivati zakon, i to bez obzira radi li se o sportašu, ministru ili bilo kojem drugom građaninu.
Najveća šteta nije u tome što je netko bio ili nije bio u lisicama, najveća je šteta kada građani steknu dojam da pravila nisu jednaka za sve, a upravo to šalju primjeri različitog postupanja. Upravo je povjerenje u jednakost pred zakonom temelj svake ozbiljne demokracije i pravne države jer bez toga ostaje samo selektivna pravda, a selektivna pravda nije pravda već privilegij.
Pravna država ne određuje razinu postupanja prema medijskoj atraktivnosti osobe već isključivo prema objektivnim sigurnosnim kriterijima. Dok god građani imaju dojam da se jedni javno ponižavaju, a drugi štite, povjerenje u institucije pravne države će biti sve manje.
U Zagrebu, 15. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment