Kada god se sjetim žute boje podsjeti me na Sv. Oca Papu. Lijepa je to boja koja mora buditi lijepe misli i osjećaje, ali kako je kod nas sve obrnuto tako i žuta boja ima svoju grubu konotaciju, ne samo u našem lijepom Zagrebu nego i u drugim gradovima. Kada ovo govorim, mislim na dvije „žute stvari“ koje moram povezati, licemjerje i bahatost.
Pa počnimo od licemjerja.
Žutom bojom označena su parkirna mjesta koja se jednim dijelom nadziru pa ako netko parkira na mjesto invalida, a nije invalid dočeka ga kazna. Često se sreće tabla sa natpisom „Ako si uzeo moje parkirno mjesto uzmi i moj invaliditet“ pa kao oblik upozorenja točno je, iako se pitam treba li naše sugrađane neinvalide podsjetiti da postoje i invalidi. Zar treba podsjećati da se svatko od nas u jednoj sekundi može od zdrave osobe pretvoriti u invalida? Izgleda da mnogima to ne pada na pamet. Tužno je da su kazne i nadzor potrebni da bi zaštitili parkirna mjesta za invalide, a kojih je, parkirnih mjesta, uvijek premalo. Stoga se dešava da invalid, koji radi nekoga tko je uzeo njegovo mjesto, parkira na bijelom bojom označenom parkingu, mora platiti kaznu. Tako isto onaj tko je invalidu oduzeo parkirno mjesto plaća kaznu, podjednako kao i invalid koji je parkirao na bijelom gradskom parkingu tik pored njega. Sve to je po zakonu, ali zakon u Hrvatskoj u pravilu nije sveobuhvatan pa se za neke on ne odnosi. Osim navedenog fenomena kažnjavanja u gradu, poseban su primjer parkirna mjesta šoping centara. Primjer izvanzakonskih oaza na kojima vlada bahatost i licemjerje su neki od šoping centara, kao što je primjerice Konzum, ali i neki drugi.
O čemu se radi?
Prema zakonu, svaki šoping centar mora imati žutom bojom jasno označena mjesta za invalide radi dobivanja uporabne dozvole. Parking šoping centara privatni je parking i tu počinje problem. U zakonu se ne o obvezuje vlasnika da parkirna mjesta za invalide nadzire i zaštiti pa neki odgovorni šoping centri sklapaju ugovore s županijskim uredom za komunalni nadzor. U takvim centrima komunalci uredno nadziru i kažnjavaju neodgovorne izgrednike, tako da to ipak funkcionira. Neki drugi šoping centri ne brinu o tome pa se može vidjeti kako oko 50% parkirnih mjesta zauzimaju auta bez oznake da se radi o autu invalida. Neću ovdje spominjati veoma česti slučaj da netko zdrav vozi i parkira auto invalida, a na to nitko ne gleda. Dakle, kada netko u šoping centru bez nadzora, parkira na mjesto za invalide nerijetko se dešava da ako invalid upozori tu osobu ovaj se drsko obraća i napada invalida. Oni malo blaži kažu „ma ostati ću samo 10 minuta“. Ima li tu pomoći od strane MUP-a? Jednom sam pitao policajca može li MUP tu intervenirati pa mi je objasnio da je on pokušao intervenirati, ali je dobio od šefa po nosu, jer MUP nema nadležnost nad privatnim parkinzima, i eto, sve je to po zakonu. Dakle, sada žuta parkirna mjesta koja bi trebala biti mjesta empatije i poštovanja prema invalidima, ratnim ili civilnim, postaju mjesta ljudske nehumanosti.
Ali gdje je tu licemjerje?
U svemu što navodim ima jedna situacija koja me čini tužnim i navodi na pitanja o ljudskoj (ne)humanosti, ali i licemjerju. O čemu se tu radi?
Vjera je pravo svakog čovjeka pa se mi u Hrvatskoj uglavnom izjašnjavamo kao katolici. Uz to ide i molitva, kao snaga koja svakom vjerniku daje mir, stanje toliko važno za svakodnevno življenje sa križem, ali i znatno više. Neću sada ulaziti u sferu molitve koja je najučinkovitija na mjestu mira i vjerskog ozračja, ali ću istaknuti simbol naše hrvatske vjere, a to je krunica. Krunicu sa križem nosili smo u Domovinskom ratu i vjerovali da nas štiti od zla. Često nam je bila jedina uzdanica u najtežim trenucima rata. Nažalost, ta se ista krunica sada nalazi u autima, na vidnom mjestu (kao što se vidi iz slike u naslovu ovog teksta) i to baš u autu na žutom parkingu, u autu očito zdravog „vjernika“. Ta bi krunica u autu trebala biti blizu oznake invalidnosti osobe u autu, ali u mnogim šoping centrima to nije. Dakle, zdrava osoba istaknula je krunicu i svoju vjeru koja se temelji na humanosti i čovjekoljublju, a auto je parkirala na parkingu za invalide pa je invalidu oduzela parkirno mjesto. I eto opet, sve je to po zakonu, jer je to moguće na privatnom parkingu kakvi su parkinzi Konzuma, ali i nekih drugih šoping centara. Pitao sam jednu šeficu takvog centra zašto se to dešava, ali ona je samo nemoćno slegnula ramenima.
Nameće mi se pitanje licemjerja takvih Hrvata katolika, ali se odmah sjetim čestih naputaka svećenika na misama koji upozoravaju na to, i vrlo oštro upozoravaju vjernike na misi da nije dovoljno doći na misu nego živjeti pošteno i humano izvan crkve. Istodobno, zakon to ne rješava pa je licemjerje Hrvata katolika jasno vidljivo na parkinzima za invalide u šoping centrima koji su zanemarili zaštitu parking mjesta. Zaista tužno.
Žuta boja pokazala je u Zagrebu, na istočnom dijelu grada, kao i ispod Sljemena, svoju bahatu stranu.
O čemu se radi?
Opet je sve po zakonu, ovog puta po nekom podzakonskom aktu grada Zagreba. Početkom proljeća 2024. ukinute su žute kante za odlaganje plastike stambenim objektima vrste urbane vile, ali iste takve urbane vile, koje su uknjižene kao obiteljski objekti, zadržavaju žute kante. I tako, sve je po zakonu pa je Čistoća Zagreb odnijela žute kante, a na upit stanara službeni odgovor bio je „STRPITE SE“. Tome je slijedilo „dobiti će te nove kante“, a tim kantama evo već 7 mjeseci i traga ni glasa.
E sad, kako to funkcionira u praksi?
Sukladno zakonu, Čistoća Zagreb odnijela je žute kante, ali ono što bi uradio svaki odgovorni poduzetnik, Čistoća nije, odnosno nije osigurala privremeno odlaganje žutih kesica sa plastičnim otpadom pa su Gračani požutjeli. Kao što se vidi na slici, svaka se kuća snalazi kako može pa eto, jedna urbana vila ukrašava ogradu žutim kesama punim otpada, dok drugi ostavljaju žute kese uz trotoar. Jednom sedmično Čistoća kupi te žute kese, ali Gračani u toku tjedna opet ubrzo požute. Neke urbane vile su nabavile poneku staru kantu, ali su im te kante odnesene, jer nisu po zakonu. Također, s obzirom da su crne kante u pravilu prekobrojne, stanari su poslali upit Čistoći o mogućnosti privremenog odlaganja žutih kesa u jednu od crnih kanti, ali odgovor je bio u smislu, ako to uradite kazniti će vas komunalni redar. Obratili su se stanari i Radio Sljemenu koji ima rubriku za pritužbe. Rado Sljeme je reagiralo, ali odgovora na upit nema. I evo nas u jeseni, kada žuta boja jeseni prelijepo obavija Podsljemensku zonu, a žute kese pune otpada kao da se savršeno uklapaju pojačavajući žuti ugođaj zagrebačke jeseni 😊 … ☹….
Dakle, nema tu ništa nezakonito, jer je sve po zakonu, ali bahatost državnih poduzeća dokazuje se u punom svjetlu. Tu ide i nagrada povećanja plaća državnim dužnosnicima, ali tu treba postaviti ogradu da zaista velika većina djelatnika, posebno onih koja radi sa strankama, radi u teškim uvjetima i trpi svu ogorčenost stanovništva, jer su prvi na udaru za ljutnju građana svake vrste. Stoga, kada se govori o bahatosti, tu se misli na menadžment i sve one koji donose takve nesuvisle odluke, a ne na djelatnike koji vrijedno rade na svojim radnim mjestima i nerijetko svojim razumnim i uljuđenim ponašanjem ublažuju kaos koji oko nas vlada.
Pitanje za kraj,,, imamo li snage vratiti žutoj boji mjesto koje joj po svemu pripada ili pak „žuta u Hrvata“ ostaje boja licemjerja i bahatosti?
Autor poznat Uredništvu portala.
Leave a Comment