Svaka najava povećanja mirovina u javnosti se dočekuje sa nadom, ali prečesto završava razočaranjem. Tako je i sa obećanim povećanjem invalidskih mirovina od 10% od 1. siječnja 2026. godine. Na prvu, poruka je bila jasna, povećanje za sve invalidske mirovine. No, analiza dostupnih podataka i prakse pokazuje da stvarnost ponovno otkriva staru slabost hrvatskog zakonodavstva. formalnu jednakost koja u praksi proizvodi nepravdu.
Prema dostupnim informacijama HZMO-a, povećanje se odnosi isključivo na žive korisnike invalidske mirovine. Drugim riječima, oni koji primaju obiteljsku mirovinu nakon smrti osobe sa invaliditetom ostaju bez tog povećanja. Iako je riječ o istoj kategoriji mirovinskog prava, zakon ih tretira kao potpuno odvojene svjetove. Takva odluka nije samo tehnički detalj nego suštinski problem pravde i logike sustava. Obiteljske mirovine postoje upravo zato da osiguraju kontinuitet socijalne zaštite. Ako je invalidska mirovina povećana za 10%, kako je moguće da se ista logika ne primjenjuje i na one koji su naslijedili to pravo?
Paradoks postaje još izraženiji kada se sagleda učinak kroz vrijeme. Svi koji će nakon 1. siječnja 2026. početi koristiti obiteljsku mirovinu iza preminule osobe sa invaliditetom imat će osnovicu već uvećanu za 10%. Drugim riječima, pravo na povećanje (obiteljske) invalidske mirovine od 10% ovisi o datumu smrti osobe nositelja invalidske mirovine. Dakle sustav uvodi element slučajnosti u područje koje bi moralo biti lišeno bilo kakve arbitrarne razlike.
Takva rješenja narušavaju povjerenje u mirovinski sustav, ali i u zakonodavca. Svaki zakon koji stvara novu skupinu “između redaka”, ljude koji formalno pripadaju kategoriji, ali su izuzeti iz prava, zapravo proizvodi novu nepravdu. A upravo je to ono što građani sve teže prihvaćaju. U zemlji u kojoj je mirovinski sustav već opterećen niskim iznosima i velikim razlikama među korisnicima, dodatna fragmentacija samo produbljuje osjećaj nesigurnosti.
Ono što dodatno zabrinjava jest kontinuitet takvih rješenja. Umjesto jasnih i univerzalnih pravila, sustav se i dalje gradi parcijalno, kroz ad hoc mjere koje više služe kratkoročnom političkom efektu nego dugoročnoj pravednosti. Rezultat je zakonodavni mozaik u kojem se prava ne određuju načelima, nego iznimkama. Ako je cilj bio povećati socijalnu sigurnost osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, onda je ovaj model promašio suštinu. Socijalna politika ne može počivati na birokratskim rezovima i vremenskim granicama koje dijele ljude na “prije” i “poslije”.
Pravedan sustav mora biti dosljedan, ili priznaje pravo svima u istoj kategoriji ili ga ne priznaje nikome.
#mirovine #invalidskeMirovine #HZMO #socijalnapravda #umirovljenici #Hrvatska #mirovinskisustav
U Zagrebu, 19.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment