Godinama pred svake izbore umirovljenici postanu najvažnija društvena skupina, a njihovi problemi prioritet za rješavanje. Mnoge političke stranke tek pred neke izbore otkrivaju da su mirovine male, da starije osobe teško podnose rast cijena i da su potrebne korjenite reforme. Redaju se tako obećanja o dostojanstvenim mirovinama, pravednijem sustavu, usklađivanju sa rastom plaća, zaštiti od siromaštva, i još svašta nešto, ali čim se biračka mjesta zatvore, umirovljenici ponovno padaju u zaborav, a njihovi problemi na dno političkih prioriteta.
Posljednjih desetak godina najbolji je dokaz koliko malo vrijedi glas umirovljenika nakon što izbori završe. Jedno od obećanja Vlade Andreja Plenkovića iz 2016. je bilo da će prosječna mirovina dosegnuti 60% prosječne plaće. Nažalost to obećanje nikada nije ostvareno, naprotiv, udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći godinama stagnira daleko ispod navedenog cilja. Umjesto sustavnih reformi, umirovljenici su dobivali jednokratne dodatke, prigodne potpore i simbolična povećanja koja nisu mogla pratiti rast troškova života. Takve mjere kratkoročno su stvarale dojam brige, ali dugoročno nisu rješavale temeljni problem, činjenicu da stotine tisuća umirovljenika žive u siromaštvu.
Posebno je zanimljivo da se gotovo svaka veća promjena mirovinskog sustava najavljuje upravo uoči izbora. Tada se obećavaju nove formule usklađivanja, trinaesta mirovina, itd, itd, itd, ali nakon izbora slijede objašnjenja kako se za ozbiljnije povećanje mirovina nema dovoljno novca ili da su potrebne dodatne analize, ili je nastupila neka nova kriza. Uvijek je dovoljno razloga da se ništa ne uradi. Zato se nameće jednostavno pitanje, jesu li glasovi umirovljenika političarima važni zbog ljudi ili isključivo zbog izbornih rezultata?
Više od milijun umirovljenika predstavlja najveću i najdiscipliniraniju skupinu birača koja redovito izlazi na izbore. Upravo zato njihovi glasovi imaju ogromnu političku vrijednost prije izbora, ali stvarna vrijednost njihovog glasa može se mjeriti jedino ispunjenim obećanjima nakon izbora. Kako se u pravilu od obećana gotovo ništa ne ispuni, jasno je koliko se iskreno cijeni glas umirovljenika. Nažalost, nakon izbora obećanja ne plaćaju račune, ne kupuju lijekove i ne pune hladnjake.
Vrijeme je da umirovljenici vrednuju političare prema onome što rade odnosno koja i kakva rješenja predlažu za umirovljenike i u godinama prije izbora, jer u izbornoj godini svima su ih puna usta. Glas umirovljenika vrijedi onoliko koliko su sami spremni zahtijevati odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ. Kada političari shvate da se neće glasati za PR obećanja nego za provediva rješenja, tada će se i položaj hrvatskih umirovljenika konačno početi mijenjati.
Umirovljenici, ne dopustite da vaš glas vrijedi samo do zatvaranja biračkih mjesta. Pratite rad svih političkih stranaka, posebno koalicija u kojima će 2028. g. sudjelovati umirovljeničke stranke jer će upravo one biti u važnim ulogama prilikom promoviranja programa i rješenja za umirovljenike.
Jasno je da će poslušni HDZ-ovi „predstavnici“ umirovljenika kao i do sada braniti i zastupati interes Vlade, ali nasuprot njih čvrsto stoji i stajati će BUZ sa svojim prijedlozima uz argumentaciju pred kojom su „trgovci“ interesima umirovljenika nemoćni.
U Zagrebu, 17. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment