Tada pusti Jahve na Sodom i na Gomoru s neba dažd od sumpora i ognja, i zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. (Post 19:24)
Hoće li i nas Bog kazniti što dozvoljavamo kartelu HDZ/podzemlje, da nam korupcijom i korištenjem službenog položaja opljačka 15 milijarda eura godišnje na štetu Republike Hrvatske. I što nam taj isti kartel ”radi omnicid” po Lijepoj našoj: truje zrak, vodu, zemlju, bilje, životinje i ljude. Za šaku škuda.
- preselio sam u Premanturu. Moj prijatelj Corado Pauletta poveo me iste godine na prosvjed protiv smrada odlagališta na Kaštijunu. Kaštijun je nekada bilo zeleno brdo s vrhom od 66 metara nadmorske visine, ali danas je znatno više. I šire! Iznad tog novog šarenog brda koje je smrdjelo, kružilo je golemo jato galebova. Na prosvjedu, Corado je govorio oštro protiv nerada i neodgovornosti nadležnih. Ja sam govorio iz iskustva. Kao bivšem Građevinskom inspektoru, a prije mirovine i Predstojniku Ureda za urbanizam, graditeljstvo i stambeno-komunalne poslove u PG županiji – problemi zagađenja prirode od otpada i bespravne gradnje bili su mi poznati. Spomenuo sam da je bilo sličnih problema i u blizini Rijeke, smrad otpada na Marišćini kod Viškova te da također nitko ništa nije poduzimao.
Taj prosvjed u blizini Kaštijuna kao i niz ostalih prosvjeda koji su se događali sljedećih godina – završio je bez odjeka.
Od tog prvog prosvjeda prošlo je 16 godina. Ništa se nije mijenjalo godinama. A, onda iznenada u veljači 2026. stanovnici Like pobunili su se zbog navodnog otrova u dovezenom otpadu iz inozemstva. Vrlo brzo su se pojavile dvije varijante.
Prva ”AP varijanta” mi je odavno poznata. Sva odlagališta otpada u Hrvatskoj djeluju na isti način: Znam da ”Marišćina” i ”Kaštijun” svaki novi dan još više smrde, a i galebova je još više pa valjda je tako i s odlagalištem kod Gospića ili na svim odlagalištima diljem Hrvatske. Navikli smo na to godinama. Vlada i prateće izvršne institucije, iako su najbrojnije u cijeloj EU (dvostruko veća uprava po glavi stanovnika u EU) ne stižu misliti o tako trivijalnom parametru kao što smeće ili otpad. Pedesetak AP ministara, što bivših, što aktualnih – uvijek su imali i izvanredne aktivnosti (Beroš, Banožić, Gabrijela, Martina, Horvat, Tolušić i niz drugih). Premijer podigne obrve kad se spomene smeće i nastavi o svojim ”postignućima” (inflacija, pad standarda, naša zadnja mjesta u EU i dr.).
Čini se da u našem političkom vrhu vlada mišljenje – da u svakom zlu ima i dobroga pa tako i u području smeća. Činjenica jest, da su brda otpada sve veća – ali su sve čišća i manje otrovna. Oluje i kiše ispiru nagomilano smeće pa je gornji sloj čist. Sva prljavština i sve otrovne tvari idu duboko u zemlju i to više nikome ne smeta. Nitko nije kriv, slično se događa i u bespravnoj gradnji:
Dobar primjer je općina Medulin u kojoj je lociran Kaštijun. Ta bogata općina ima nekoliko bespravnih naselja, gdje nema kanalizacije – nego se fekalije odvode ili u more ili se upiju duboko u zemlju. More razgradi fekalije, a ono, duboko u zemlji više nikoga ne zanima, ponajmanje lokalnu samoupravu. Nikad se nitko nije bunio – da je otrovan ili da ga boli glava. Tako je u Istri, a valjda je tako i u Lici pa i u cijeloj Hrvatskoj. Čemu onda histerija i panika kod oporbe i medijska hajka na ministre i Vladu?
Razmišljam dalje: Takva ”AP varijanta” koja je naglo eskalirala u posljednjem desetljeću bila je financijski vrlo isplativa. Od 2021. Lika je postala centar najvećeg otpadnog businessa u Europi. Tisuće šlepera noću su dovlačili desetine tisuća tona otpada iz Italije Slovenije i Njemačke. Keš, milijuni eura vrtjeli su se po privatnim džepovima – sve pod zatvaranjem očiju ”AP desne ruke”, Glavnog inspektora DIRH-a Mikulića. Tu nije bilo nikakvih tajna. Čist dobitak ovog omnicida slijevao se u onu masu od 15 milijarda eura (iznos spomenut u Saboru) – koliko zarađuje kartel HDZ/podzemlje korupcijom svake godine. Je li sam vrh Republike Hrvatske kriv ili je to netko drugi? Jandroković je rekao: ”…možda Vlada, možda su Srbi, možda masoni”.
Druga ”varijanta hrvatskog omnicida” je dijametralno oprečna. Hrvatski puk ne zarađuje ništa i ne dobiva ništa osim – trovanja zraka, vode, zemlje i podzemnog sloja te kraći život bilja, životinja i Hrvata.
Počeo sam s Kaštijunom pa ću i završiti s tim šarenim brijegom s plavim nebom punim galebova. Kaštijun se razvija od šarenog brda u šarenu planinu. Smrad prodire do centra Medulin i ostalih naselja u općini, sve do plaža natkritih borovima. Lokalna uprava, po pitanju smrada s Kaštijuna, čini malo ili ništa. Slično je i sa zagađenjem od bespravne gradnje, no tu je ”općinski stroj” još više pasivan.
Trenutni operativni status Kaštijuna ne obećava mnogo, ali bolje je ”išta”, nego ništa! Nakon “jedne od najintenzivnijih sezona neugodnih mirisa” ove 2026. godine, pri kraju je prekrivanje plohe A1 folijom, a pokrit će se i aktualna ploha B1 tankom folijom — što prije nije bio slučaj. No, sve to je privremena solucija i nije konačno rješenje. Ugovoren je odvoz SRF bala (uključujući one iz 2026.), a proveden je natječaj i potpisani su ugovori s tvrtkama. No, tu mnogi vrte glavom – sumnja se uvukla u cijelu Hrvatsku, previše korupcije i provizija događaju se prilikom takvih natječaja.
U posljednjem desetljeću, u AP mandatima, na Kaštijunu se nakupilo oko 14.000 tona metalne frakcije koja se tek sada počinje rješavati. Ostaje tajna i pitanje – gdje se odvozi taj otpad? Nigdje nema objave javnosti o tome. Nitko ne spominje da nam se iz Afrike (ili s drugog odredišta) može prisilno vratiti sav odvezeni otpad. Ukoliko ta država ne želi primiti takav otpad ili je otpad izvan ugovorenih uvjeta – otpad se vraća na naš trošak. To bi bili novi milijuni eura u gubitku.
Utvrđeno je krajem lipnja/početkom srpnja da je ploha B1 bila izvor “nesnosnog smrada”, a prisutan je i problem “letenja” PVC vrećica s vrha vjetrovitog brijega na kojem je centar smješten. Grupa za nadzor nasmijala je građane porukom – ”da je krajnje vrijeme da se Kaštijun zatvori, a otpad privremeno preusmjeri u druge centre”. Zaista smiješno!
Plan gospodarenja otpadom Istarske županije kasni već tri godine. Na Skupštini Istarske županije u lipnju upozoreno je da rješenja neće biti bez izmjena Prostornog plana županije. To znači da rješenje možemo čekati nekoliko mjeseci, ali i nekoliko godina. Znamo kako se donose urbanistički planovi i sve mogućnosti odgađanja – ukoliko netko za to ima interesa.
Na kraju, treba reći da Kaštijun ima egzaktnu povezanost s aferom Gospić (ilegalno odlagalište, zagađenje tla i podzemnih voda) što širi priču na cijelu Republiku Hrvatsku i iste probleme. Ostaju teška pitanja o kažnjavanju krivaca za omnicid većine hrvatskih odlagališta otpada, a ne samo Ličke afere. To ne smije ostati nekažnjeno. Zagađeno tlo povlači probleme nezdrave vode i hrane te bržu smrt svim vrstama života.
Nema sumnje da se krivica vuče do samog vrha hrvatske izvršne vlasti, ali i dijela najviših institucija, no postoji i vrlo taman background iz kojeg se vuku kritični potezi. Navodno su to poznate osobe?
Nadležne institucije — od lokalnih uprava, preko županija, do resornih ministarstava — dužne su objasniti javnosti tko je i kada donosio odluke koje su dovele do ovakvog stanja, i preuzeti odgovornost razmjernu vlastitim ovlastima. Dok se to ne dogodi, Istra, Lika i cijela Hrvatska dijelit će isti smrad — i isto pitanje bez odgovora. U mentalnom i materijalnom smislu.
U Premanturi, toplog ljeta 2026.
Saša Radović, mag.ing.arch.
Dragovoljac 91′, časnik Domovinskog rata
Leave a Comment