Sve je moguće, ružna vijest može začas postati lijepa,sve ovisi u interpretaciji.
Jučer se to super poklopilo, najprije smo čuli u “”Dnevniku”,da se pronašla Ivana D, vele da je polegnula na dnu mora, gospođa priča da je sve u redu,da su ventili zatvoreni, a sad treba razmisliti što ćemo s njom.
Dobra vijest je što smo ju pronašli, nešto slično je i rekao Plenković kada je prije četiri godine obznanio da ćemo vratiti Inu u vlastite ruke.
Godine su prošle Vlada još uvijek razmišlja kako ,ako će takvom brzinom vračati platformu ima godina ispred nas dok Ivana opet ne izroni.
Druga dobra vijest dolazi od Janše koji nas je zastupao u EU, dogovorili se kako se dijele novci, lakše je išlo bez nas nego da je tamo bio Plenković, pa bi možda bilo dobro da nas Janša trajno zastupa makar to radio u fušu, jer rezultat je bitan.
Kasno sinoć vodila se rasprava u Saboru o Corona krizi, vladajući su kritičare pronalazili u pjesmama,
kritičari o punim mrtvačnica a vladajući to popratili s usporedbama na pjesme u šlager tonu.
A vani ispod krovova grada iza obiteljskih vrata odvijaju se drame koje su obiteljske naravi, kolateralne žrtve ovakvog vođenja krize.
Iz Lipika vračaju 72 godine staru ženu, koja se tamo oporavljala od moždanog udara, vračaju ju uz objašnjenje da bolnicu pripremaju za Covid bolesnike. Najprije su zamolili 80 godišnjeg supruga da dođe po nju, on je rekao da ne može, onda su iz bolnice sami organizirali prijevoz, suprug ih je dočekao, pomogao smjestiti suprugu u krevet, činilo se da je sve u redu dok mu osoblje na vratima pri izlasku, nije uzgred spomenulo da je gospođa Covid pozitivna.
Čovjek ima 80 godina dugogodišnji dijabetičar za kojeg je Corona skoro pa fatalna, dobije na skrb Corona bolesnika, a da to sazna nakon što je pomagao pri smještaju bez potrebne zaštite.
Danas će vjerojatno dr. Beroš pričati o smanjenju pritiska pacijenata na bolnice, a bolesnike razvoze po kućama da tamo umru ili prežive onako kako o tome Corona odluči, a oni u Saboru u šlager tonu o Corona krizi.
Svemu se možemo nadati , za sve nalaze opravdanje u fatalnom danu 5. srpanj, dan kada su hrvatski građani opijeni proglašenjem pobjede nad Coronom, ostali kod kuće, dok su sljedbenici aktualne vlasti euforično pohrlili na biralište.
Skupo smo platili taj trenutak opuštanja, kada smo povjerovali da će se netko drugi pobrinuti za nas, mnogi umirovljenici neće ni preživjeti ,bit će kolaterala, samo jedan broj u nizu preminulih.
Na žalost pristali smo na to, iako mirovine koje primamo svaki mjesec svojim iznosom demantiraju ove,
što o svemu pričaju u revijalnom tonu, s podsmijehom i velikom količinom ironije.
Završit ću i ja s dozom ironije, jer eto moglo je biti i gore, moglo je napadati i više snijega, srušiti se više šatora, u porušenom šatoru su mogli biti bolesnici, ali skoro je nemoguće da umirovljenici mogu preživjeti s još manje novaca.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment