Uz Višnju Fortunu, Veselka Gabričevića i Marinka Lukendu ni božica Fortuna više ne može pomoći hrvatskim umirovljenicima.
Nakon „promjena“ na čelu HSU-a, sličan scenarij očito gledamo i u Matici umirovljenika Hrvatske (MUH), dugogodišnjem političkom suputniku HDZ-a i vjernom partneru Andreja Plenkovića. Formalno, ništa se nije promijenilo, Višnja Fortuna ostaje na čelu MUH-a, no politički gledano, poruka je jasna, poslušnost se nagrađuje.
Teško je drukčije tumačiti činjenicu da osoba koja je godinama predsjedavala ili sudjelovala u radu tijela koja bi trebala štititi interese umirovljenika, ponovno dobiva ključne pozicije, od Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe do članstva u Upravnom vijeću HZMO-a. Posebno ako je navodno prema ranijim dogovorima mjesto predsjednice Nacionalnog vijeća trebalo pripasti drugoj predstavnici umirovljenika.
I dok premijer javno hvali Višnju Fortunu zbog navodnog unapređenja položaja umirovljenika, postavlja se jednostavno pitanje, gdje su konkretni rezultati za gotovo milijun građana koji žive od tzv. radničkih mirovina? Jer unatoč stalnim pohvalama Vlade o „rekordnim povećanjima“, Hrvatska i dalje ostaje među zemljama sa najnižim udjelom mirovina u odnosu na troškove života, a broj umirovljenika koji rade u starosti kako bi preživjeli kontinuirano raste.
Još je ozbiljnije pitanje, što je Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe stvarno učinilo za umirovljenike. Tijelo koje bi trebalo biti korektiv vlasti i mjesto ozbiljne rasprave o mirovinskoj politici, prema svemu sudeći, nije uspjelo ni otvoriti raspravu o ključnim temama poput novog modela izračuna AVM-a, vraćanju 10 najpovoljnijih godina za izračun mirovine, ozbiljnom povećanju radničkih mirovina ili sustavnim mjerama protiv siromaštva starijih osoba. To više nije pitanje političkih razlika, nego odgovornosti.
Suradnja sa Vladom sama po sebi nije problem, naprotiv, bez dijaloga nema rješenja. No kada se suradnja pretvori u poslušno klimanje glavom, bojkot prosvjeda i političku trgovinu sitnim osobnim privilegijama, tada ceh ne plaćaju oni koji sjede za stolom, nego gotovo milijun umirovljenika koji svakog mjeseca biraju između lijekova, režija i dostojanstvenog života.
Umirovljenici ne trebaju biti dekor u političkim predstavama niti „predstavnike“ koji služe kao smokvin list za unaprijed donesene odluke Vlade. Trebaju ljude koji će imati hrabrosti otvoriti neugodna pitanja, predložiti konkretna rješenja i, kada treba, jasno reći „dosta“.
Ako su Fortuna, Gabričević i Lukenda najveće uzdanice umirovljeničke politike, tada nam ni sama božica Fortuna više ne može pomoći.
U Zagrebu, 13. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment