U prilogu Nove TV (link na kraju teksta) o početku isplate dijela penaliziranih mirovina za prijevremene umirovljenike starije od 70 godina, na samom kraju pojavila se i izjava koja možda najbolje razotkriva stvarnu prirodu politike koja se posljednjih godina vodi prema umirovljenicima. Riječ je o izjavi predsjednika HSU-a, Veselka Gabričevića, koji je ponovno najavio ukidanje poreza na mirovine od 2027. godine.
Na prvi pogled, ideja ukidanja poreza na mirovine zvuči pravedno i logično. Zašto bi se, uostalom, na mirovine uopće plaćao porez? Međutim, čim se zagrebe ispod površine, postaje jasno da ova mjera nije osmišljena sa ciljem pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, umirovljenicima sa radničkim i niskim mirovinama. Predsjednik HSU-a najavio je da bi od 1. siječnja 2027. porez na mirovine trebao biti u potpunosti ukinut, što predstavlja jednu od mjera koje ta stranka provodi u partnerstvu sa Vladom.
No ključni problem ove ideje odnosno prijedloga krije se u činjenici da većina umirovljenika, posebno oni sa najnižim mirovinama, porez na mirovine praktički ni ne plaća ili ga plaća u minimalnom iznosu. Drugim riječima, za njih bi učinak ove mjere bio gotovo simboličan. Za velik dio radničkih mirovina povećanje bi iznosilo tek nekoliko eura mjesečno, često između 5 i 15 eura. Istodobno, kod povlaštenih mirovina, posebno onih koje su ostvarene prema posebnim propisima, situacija je potpuno drugačija. Tamo bi ukidanje poreza značilo povećanje od približno 200 eura mjesečno, odnosno oko 2400 eura godišnje.
Drugim riječima, pod krinkom „borbe za umirovljenike“ zapravo se provodi politika koja najviše koristi onima koji već imaju najveće mirovine. To nije socijalna politika, to je politička manipulacija. Boriti se navodno za sve umirovljenike, a pritom ignorirati činjenicu da gotovo 80 posto njih živi sa radničkim mirovinama koje su daleko ispod granice dostojanstvenog života, predstavlja licemjerje bez presedana. Svaka ozbiljna politika usmjerena prema umirovljenicima morala bi u prvi plan staviti upravo one sa najnižim primanjima.
Umjesto toga, javnosti se nude prijedlozi koji naizgled zvuče pravedno, ali u stvarnosti najviše koriste privilegiranima. Još je zabrinjavajuće to što takve prijedloge nerijetko podržava i dio samih umirovljenika, ne shvaćajući da su zapravo pažljivo upakirana politička podvala. Kada se socijalna osjetljivost zamijeni političkim marketingom, a stvarni problemi većine sakriju iza atraktivnih slogana, rezultat je politika koja produbljuje nejednakosti umjesto da ih smanjuje.
Zato je važno jasno reći, ako je cilj pomoći umirovljenicima, tada prioritet moraju biti najniže mirovine i radnički staž, a ne dodatno povećavanje već povlaštenih mirovina. Sve drugo nije briga za umirovljenike nego politička kamuflaža privilegija. Politika koja ne stavlja na prvo mjesto umirovljenike sa najnižim mirovinama nije socijalna politika nego zaštita privilegija.
U Zagrebu, 17. 03. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment